Slika

O prominenciji

Helenistička astrološka pravila za procenjivanje uspešnosti u životu


Verovatno nema astrologa koji se u svojoj praksi, makar jednom, nije zapitao zašto neki natal ne ispunjava obećani potencijal za koji veruje da postoji. Astrologovo pitanje može se pokrenuti i iz obrnutog pravca, u situacijama kada lak zaključak o ostvarenoj slavi i ličnom uticaju analizirane osobe izmiče astrološkoj logici. Odgovor na pitanje zašto je neko iznad proseka afirmisan ili slavan, a neko drugi, uprkos evidentnim ličnim kvalitetima, ostaje na margini prosečnosti prema vrednostima društva i vremena u kojem živi i stvara, leži u, videćemo, krajnje bazičnim astrološkim principima koji se u nizu mogućih varijanti i kombinacija javljaju kod svih astrologa od grčkih vremena do XVII veka.

U IV knjizi svoje "Apotelesmatike" Klaudije Ptolomej je pod naslovom “O blagostanju dostojanstva” svu mudrost ove teme sveo na esenciju luminara, primarnih nosilaca dualne manifestacije i primordijalnih objedinitelja ostalih pet planetarnih, izvedenih principa. Pozivanje na luminare, prema direktnim i izvedenim kvalifikacijama, karakteristika je svih astrologa drevne tradicije i izvan Sunca i Meseca ne može se praktično ništa drugo ni analizirati.

Kao prvi, najjači kvalitet luminara, Ptolomej ističe angularnost i “muškost” koja se odnosi na pozicije svetala u muškim znacima na uglu. Sticaj ova dva faktora je prvi na listi signifikacija natprosečne sudbine i ljudskog dela koje se pamti. Posle ovoga, prema redosledu navođenja, slede: ugaonost luminara u bilo kom znaku uz aspekt sa planetom istog sektora, tj. Sunca sa dnevnim i Meseca sa noćnim planetama. Neki ovo pravilo o sektoru tumače uz kvalifikaciju pravila o poziciji planete koja aspektuje ugaono svetlo prema sekti (odnosu prema horizontu), dok treći ovome dodaju i aspektni pravac pa je za Sunce od većeg značaja dekster aspekt (onaj koji ide iz primarnog pravca nebeske rotacije), dok je za Mesec bolje ako je u pogledu prema planeti koja je levo od njega, okcidentalna od njega i nalazi se u znaku koji izlazi posle lunarnog. Ukoliko je Mesec na ascendentu, recimo, planeta pratilac, kako je Ptolomej zove, mora biti u sektoru između 1. i 7. kuće, ispod horizonta jer, u suprotnom, neće do kraja ispunjavati navedenu kvalifikaciju. U slučaju Sunca ista ta planeta pratilac trebalo bi da bude u sektoru između 1. i 7. ali iznad horizonta itd. prema luminarnom uglu.

Ptolomej dalje, vrlo precizno i dosledno polaznoj osnovi, definiše suđeni “rang” natusa. Ako je horoskopska konfiguracija takva da je samo jedan od luminara u muškom znaku i samo jedan je angularan “oni će biti generali sa moćima nad životom i smrti.” Prema zdravoj logici ovaj se aforizam mora najšire tumačiti u kontekstu prilika života analiziranog pojedinca kao signifikacija vrlo solidnog svetovnog uspeha, ali za stepen ispod onoga koji se u tradiciji naziva “kraljevskim”. Ako prateće planete nisu angularne i nisu u aspektu prema uglovima, a svetla jesu na uglovima, slava će biti još nižeg ranga, ali i dalje iznad proseka. Obrnuta situacija u kojoj su prateće planete angularne, a luminari nisu, još niže na lestvici društvene i profesionalne hijerarhije spušta natusa. Dalje u ovom nabrajanju koje vodi od vrha na dole u kvalitativnom kvalifikovanju ove stvari sledi: prateće planete nisu u aspektu prema ugaonim kućama i luminari nisu na uglu; prateće planete nisu u aspektu prema uglovima, a svetla nisu na uglu niti su u muškom znaku; isto ovo uz odsustvo benefičnih veza i luminara prema bilo kom osnovu.

Varijacije ovih kvalifikacija su brojne prema izričitom Ptolomejevom navodu i pažljivo se moraju proceniti. Vrsta časti i uspeha procenjuje se iz osobine prateće planete. Iako ovome ne dodaje prirodu znaka, bazični principi istu obavezno uključuju. Tako, recimo, vrhunski hirurg biće rođen u vreme Meseca na uglu, u nekom muškom znaku, naročito vatrenom (jer ovaj element supstituiše solarni planetarni princip), iznad horizonta tokom noći, u aspektu sa Marsom na nekom drugom uglu (koji odgovara sinister aspektnom pravcu, tj. nalazi se u znaku koji izlazi posle lunarnog) ili u znaku iz kojeg blisko aspektuje ugao Meseca, a sam nije na uglu. Moguća je i situacija u kojoj je Mars na uglu, ali je Mesec u bliskom aspektu sa njim iz muškog znaka, iznad horizonta noću ili ispod njega danju. U slučaju Sunca dobro je da je u vezi sa Marsom danju, preko ugla, muškog znaka ili oba, ali iz dekster pozicije Marsa ili sa Marsom u solarnom znaku itd.

DORIFORIJA

Najpoznatiji Ptolomejev aforizam iz ove oblasti svakako je pravilo o doriforiji koja se ostvaruje kroz onu planetu koja izlazi pre Sunca u okviru 30 stepeni ili posle Meseca. Kvalifikovana doriforija postoji u kumulaciji luminarnih pozicija, onda kada se planeta nađe između dva luminara u vreme opadanja lunarne iluminacije (Meseca u padu). Ova faza Meseca neophodan je uslov da bi se doriforija u kvalifikaciji ostvarila jer Mesec u rastu ne može biti ispred Sunca u primarnom obrtu i, samim tim, ni nosilac doriforije. Izvesna tumačenja (suprotna izričitim Ptolomejevim navodima) idu u pravcu dodeljivanja ovog statusa i onoj planeti koja se ne nalazi na neposredan način u ovoj poziciji, ali blisko aspektuje stepen moguće doriforije, s tim što ovde ne nailazimo na pojašnjenja da li odnosna planeta mora, ili ne mora, da bude u propisanoj poziciji prema luminarima (okcidentalna od Meseca i orjentalna od Sunca).

Kod Doroteja cela stvar počinje od, za njega, čuvenih triplicitetnih dispozitora. Ova će se pravila, u gotovo neokrnjenoj formi, javiti i u radovima srednjovekovnih arapskih pisaca poput Al Hajata i Mašaalaha. Prominencija se prema Sidonskom tumači, pre svega, preko triplicitetnih dispozitora luminara, konkretno preko vladara elementa Sunca u dnevnim ili Meseca u noćnim rođenjima. Akcenat stavlja na prva dva vladara, manje na treći, korektivni. Ako su ta dva vladara u ugaonoj kući i naročito ako se pozicioniraju međusobno preko znakova koji su u aspektu, zadovoljava se uslov svih uslova koji se tiču ove teme. Ako je situacija mešovita pa je prvi u dobroj, a drugi u slaboj, kadentnoj kući onda se život natusa posmatra kroz dva kvalitativno različita dela. Ukoliko se desi da su oba kadentna nikakav trud natusu neće omogućiti da se uzdigne iznad proseka.

Najbolja situacija, prema ovom autoru, postoji kada je vladar tripliciteta referentnog luminara ugaon i u bliskoj vezi sa Mesecom ili ascendentom sa pozicije nekog drugog ugla. Veza važi i u slučaju Sunca s tim sto Dorotej jasno odriče bilo kakav kvalitet konjunkciji pa su dozvoljeni samo aspekti, ali ne i konjunkcija sa Suncem. Odsustvo aspekta prema horizontu ili svetlu može biti supstituisano aspektom sa domicilnim dispozitorom vladajućeg svetla. Posebno razmatra vladara 10. kuće u vezi sa ovom stvari pa je benefična ona horoskopska situacija koja vladara 10. kuće postavlja na ugao i, naročito, ako je vladar 10. na uglu i u aspektu ili konjunkciji sa nekim svetlom ili prvim triplicitetnim vladarem svetla.

Kvalifikaciju stepena svetovne afirmacije Dorotej takođe procenjuje preko triplicitetnih vladara svetla vremena i kaže da na udaljenosti do 15 stepeni od nekog ugla vladar daje maksimum od svoje signifikacije. Na većoj udaljenosti, u dubini ugaonog polja, znatno manje, ali još uvek značajno. U tom smislu, poznatija i uticajnija biće ona osoba koja prvog vladara elementa referentnog svetla ima u prvoj polovini ugaonog polja od osobe u čijem natalu ista ta planeta pada ka vrhu sukcedentne kuće. Osoba uopšte neće biti istaknuta ukoliko prvi vladar tripliciteta, odnosnog svetla, stoji od ugla više od 30 stepeni, odnosno, ako se nađe u sukcedentnoj, ili kadentnoj kući.

Fortuna je treći, pomoćni faktor, u proceni ove stvari i procenjuje se na regularan način, preko sopstvene i pozicije dispozitora prema uglu i aspektima. Saturn u vezi sa Mesecom, čak i na uglu, oduzima dobar deo ugleda, sreće i slave.

Valens poput Doroteja afirmiše ovu vrlo grčku specifičnost koja se tiče ugaonih pozicija triplicitetnih vladara svetla vremena s tim što on insistira na sva tri vladara. Taj poslednji vladar do izražaja dolazi na kraju života, u poslednjoj njegovoj trećini, a približnije vreme njegove manifestacije se određuje prema ascenziji znaka u kojem se nalazi. Prema poziciji dva od tri ova vladara “presuđuje se” da li je osoba, odnosno, njeno delo i njen značaj i uticaj, malog, prosečnog ili iznadprosečnog nivoa.

Procena angularnosti donekle predstavlja problem u zavisnosti od toga da li ćemo, poput ljudi koji su ova pravila prvi formulisali, mundanu orjentaciju vezati za jugoistočnu (zenit) orjentirnu poziciju ili za južnu (meridijan), kako je danas uobičajeno. Takođe i pitanje uvođenja orbisnih aspekata je vrlo otvoreno u vezi sa primenom ovih metoda jer orbisi u to vreme nisu postojali već isključivo aspekti preko znakova. Pored ove činjenice na umu treba da nam uvek bude i druga, ona koja se tiče mundanog sistema celih znakova, jer rezultati zavise direktno od ovog odabira. Takođe, kada se primenjuje Ptolomejev metod, samostalno ili u kombinaciji sa drugim metodama, jednako se može poći i od njegovog pravila da odnosna kuća prema svom uticaju ne počinje sa vrhom već pet stepeni pre svog vrha i završava se 25 stepeni posle.

Pored ascendenta, potentni delovi mundanog kruga, koji vladare tripliciteta “stavljaju u pogon” prema profanoj afirmaciji, su i: 3, 4, 5, 7, 9, 10 i 11. kuća. Ovo se, naravno, odnosi na Valensa. Četiri preostale smatraju se mestima koja u potpunosti oduzimaju snagu triplicitetima. Pored vladara tripliciteta i Valens tretira tačku fortune, ali i tačku duha, odnosno, vladara ascendenta. Ipak, uključivanjem i fortune u konfiguraciju i odnos prema triplicitetnim vladarima kvalifikuje se karakter ove astrološke situacije kroz razdvajanje različitih nivoa sudbine. Triplicitetni vladari su neka vrsta potencijala u nastajanju, pozitivne datosti koja može i ne mora da dođe do punog izražaja, a koja opet više zavisi od pozicije tačke fotune i njenog dispozitora. Ti nivoi sudbine koji se implicitno nameću u razmatranju ove stvari jesu: duh sreće, duh proviđenja, duh porodičnih veza i duh znanja. Svaka od ovih “sudbina” iz pojedinačnog teži da se integriše u celinu onoga što nazivamo srećom u filozofskom smislu. Integrativni faktor o kome se ovde govori nije ništa drugo do tačka fortune u jednom natalu. Da bi fortuna pokrenula potencijal triplicitetnih dispozitora ista mora biti dobro mudano integrisana što znači da mora pasti u jedno od navedenih polja, najbolje neko ugaono i mora biti u aspektu ili sa sopstvenim dispozitorom, svetlom ili sa benefikom.

Autor: Nataša Karalić Koprivica

Napomena: za više informacija u vezi sa ovom temom možete pročitati tekst "Doriforija".

"Svako može da postane milioner, ali, da biste postali milijarder, potreban vam je astrolog!"

(Dž. P. Morgan, američki bankar)