Konsideracije pre horarnih tumačenja
Neki od preduslova za uspešno tumačenje horarnih pitanja
Većina autoriteta horarne astrologije naglašavala je značaj određenih preduslova za tumačenje horarnih pitanja. Među njima najpoznatiji po broju i kvalitetu ovih pravila u svom radu i astrološkoj teoriji je, svakako, Gvido Bonati (1223-1300), italijanski matematičar, astronom i astrolog.
Prvo pravilo koje je Bonati afirmisao u vezi sa razmatranjima koja prethode tumačenju jedne horarne karte ticalo se procene spontanosti pitanja koje se postavlja astrologu i iskrenosti samog pitaoca u vezi sa predmetom horarnog pitanja. Jednako tako, Bonati je naglašavao, gotovo opsesivno, potrebu za postojanjem dubine i kontemplativnosti u vezi sa svakom horarnom situacijom. Ovo se, naročito, odnosi na pitaoca. Ipak, čak ni ovo nije uvek dovoljno da pitanje stekne kapacitet za horarno tumačenje. Drugi preduslov odnosio se na ono što je Bonati nazvao "naklonošću (simpatijom) neba (superironih kosmoloških sfera i nebeskih tela)". Dakle, iz ovoga se da zaključiti da se može desiti da se nekome, iz nekog razloga, horarna karta ne otvori uprkos postojanju spontanosti pitanja, akutnosti situacije na koju se pitanje odnosi i iskrenosti samog pitaoca.
Druga Bonatijeva konsideracija odnosi se na astrologa, tumača horarne karte, gde se kaže da je astrolog dužan da proceni da li pitalac pristupa celoj stvari iskreno i da li isti "zaslužuje" pažnju neba. Bonati, takođe, predlaže posebne pripreme astrologa pre pristupanja tumačenju koje podrazumevaju molitvu ili kontemplativno usredsređivanje na horarni problem kroz neki vid izolacije i umirivanja.
Prema Bonatiju, predmet horarnog pitanja nikada ne bi trebalo da bude "trivijalna stvar" ili stvar "emocionalnog hira" pitaoca. Prema sopstvenom priznanju, mnogi ljudi su ga konsultovali samo da bi ga ismejali ili proverili. Zbog svega ovoga Bonati je ustanovio niz većih i manjih pravila koja služe za procenu iskrenosti i tzv. radikalnosti pitanja. Reč radikalan izvorno znači koren, svojstven, osnovni, esencijalni. Ukoliko karta pokaže da pitanje nije radikalno, to znači da isto nije čvrsto ukorenjeno u umu pitaoca ili pitalac nije dovoljno ozbiljan, ili je lakomislen, ili je njegovo pitanje neozbiljno bez ikakvih osnova u stvarnosti.
POKAZATELJI NERADIKALNOSTI PREMA BONATIJU
Najosnovnija signifikacija neradikalnosti pitanja tiče se stepena ascendenta i planete (vladara sata) horarne karte.Vladar sata pitanja ili vladar ascendenta pitanja na samom kraju, ili početku znaka, ili na granici između dva znaka prvi su pokazatelj neradikalnosti pitanja. Bonati nije precizirao koji se stepeni, od 30 stepeni svakog znaka, imaju smatrati signifikatorima neradikalnosti, ali se može pretpostaviti da se radi o 29. 30. i 1. (rednom) stepenu svakog znaka. Postoji još jedno moguće tumačenje ovog pravila koje je nastalo usled nepreciznosti u izračunavanju stepena ascendenta u XIII veku, kada je živeo Gvido Bonati. Efemeride i tabele mundanih vrhova toga doba nisu bile savršeno precizne niti pouzdane, naročito u slučaju zodijačkih znakova kratke ascenzije (Jarac, Vodolija, Ribe, Ovan, Bik, Bliznaci). Kod ovih znakova "osetljiv" prostor prelaska ascenzije kretao se, zapravo, između 26. i 5. stepena prethodnog i narednog znaka. Kod znakova duge ascenzije (od Raka do Strelca) osetljivi prostor je znatno uži i prostire se na longitudama na koje je Bonati, verovatno, mislio kada je o njima govorio kao o signifikatorima neradikalnosti. Postoji i treće tumačenje pravila kasnih i ranih stepeni koje se tiče opservacije da je pitanje suviše rano, odnosno, kasno za postavljanje. Ovo nije originalno Bonatijeva ideja. Džon Partridž, engleski astrolog iz XVII veka, prvi je izričito rekao da ukoliko nekoliko prvih stepeni ascendira, stvar nije zrela za tumačenje. Nekoliko engleskih astrologa iz ovog perioda, poput Džona Gadburija, Henrija Kolija i pomenutog Džona Partridža, kasne i rane stepene tumačili su kao pokazatelje "podlosti i gluposti pitaoca", odnosno, usiljenosti pitanja (odsustva spontanosti). Gadburi je, recimo, ovome pridavao mogućnost značenja da je pitalac već ranije isto pitanje postavio nekom drugom astrologu i da sada proverava aktuelnog tumača horarne karte. Jednako sugeriše i Koli, dok Partridž smatra da samo kasni, a ne i rani stepeni ukazuju na ponavljanje pitanja. Iz ovoga se jasno naslućuje još jedna konsideracija koja se tiče neophodnosti da se jedno pitanje postavlja samo jednom, odnosno, da za jedno pitanje postoji samo jedna relevantna horarna karta. Ponavljanjem istog pitanja, horarne karte gube fokus, postaju kontradiktorne i nemoguće za tumačenje. Vilijam Lili je, specifično, kasne stepene sugerisao kao moguće pokazatelje starosti pitaoca, kada se, u slučaju poklapanja stepena i godina starosti, kasni stepeni ascenzije mogu uzeti kao dokaz radikalnosti (a ne neradikalnosti kao što je to slučaj kod većine starih autoriteta).
Situacije u vezi sa nesigurnošću izlazećeg znaka Bonati je znao da reši upotrebom vladara sata pitanja. Ako, recimo, ascendent pada na prelaz između Riba i Ovna, a vladar sata je Jupiter, opredeljivao bi se za Ribe, obzirom na domicilnu vezanost ove planete i znaka Riba.
Takođe, veoma važno pravilo o radikalnosti je i poređenje vladara sata i vladara ascendenta pitanja prema planetarnoj i triplicitetnoj vrsti te prema znaku ascendenta.
Jedna od popularnijih konsideracija radikalnosti horarnog pitanja, koja se javlja prvi put kod Kloda Dariota, manje poznatog astrologa iz XVI veka, jeste pravilo o stanju VII horarne kuće koje je, najverovatnije, izvedeno iz XIV aforizma pseudoptolomejevog Centilokvijuma u kojem stoji: "U veliku će grešku astrolog biti upleten ukoliko su VII kuća i njen vladar aflikovani". Ovo je i jedna od Lilijeva konsideracija koju je izneo u svojoj "Hrišćanskoj astrologiji". Pored pravila o VII kući, Lili je uzimao u obzir i dva Bonatijeva pravila (o ranim i kasnim stepenima i o vladaru sata pitanja), zatim ugroženi Mesec na poznim stepenima, naročito u Blizancima, Škorpiji i Jarcu, Vacua cursus (prazan hod) Meseca i relevantnih signifikatora koji podrazumeva odsustvo aplikacionog aspekta pre promene znaka, odnosno, do prvih pet stepeni narednog znaka, kao i Mesec u području Via combusta (spaljeni put), između 15. stepena Vage i 15. stepena znaka Škorpije. Posle Meseca, značajnu konsideraciju neradikalnosti pridaje Saturnu kao prvom malefiku, ukoliko je isti retrogradan u I mundanoj kući, blizu ascendenta. Spaljenost vladara ascendenta te ujednačenost pozitivnih i negativnih pokazatelja su pravila na koja Lili takođe upućuje u vezi sa konsideracijama pre tumačenja horarne karte.
U vreme prve katarhai horarne astrologije poređenje sa natalnom kartom bilo je prvo i osnovno pravilo. Iz ovoga proističe još jedno moguće pravilo u vezi sa konsideracijama pre tumačenja. Praksa, zaista, često dokazuje da važna horarna pitanja "rađaju" horoskopske karte u kojima se najvažniji faktori i signifikatori egzaktno poklapaju sa natalnim faktorima. Iz ovoga se može zaključiti da, iako funkcioniše samostalno, horarna karta za neka važna pitanja, može biti podvrgnuta poređenju sa natalom kako bi se utvrdila iskrenost pitaoca.
Autor: Nataša Karalić Koprivica