Astrologija prostog pogleda
Astrologija nebeskih znamenja u drevnom Vavilonu
Davno pre nastanka solarnog Zodijaka, tokom II milenijuma p.n.e. vavilonski mag-sveštenik svakodnevno je tumačio nebeska znamenja samo na osnovu utiska koji bi na njega ostavljali nebeski fenomeni. Oslobođen imperativa bilo kakve matematičke i astronomske računice mogao je da zaključuje samo na osnovu osećaja koji bi se javljao posle posmatranja neba. Jedino što je zapisivao bili su fenomeni boja oreola Sunca, Meseca i pet planeta u vreme njihovih helijačkih stanica. U to vreme dan je počinjao zalaskom Sunca, a noći je pripadala prva polovina dana u skladu sa primarnom lunarnom astrologijom davnih vremena. Tek 1000 godina kasnije Sunce dobija primat kada se njegovoj prividnoj putanji dodeljuje centralna uloga u astrološkom predmetu (pojava solarnog Zodijaka). Pre epohe zodijačke astrologije (druga polovina I milenijuma p.n.e.), jedini alat tumača nebeskih znamenja bilo je njegovo oko. Prelaz između dana i noći, tačnije 2 sata pre sumraka i 2 sata pre svitanja, bili su periodi astrologovog rada jer su nebeski fenomeni tada najjasniji. Radni dan bi mu obično započinjao duboko u noć, tih par sati pre svitanja, kako bi uhvatio prvi oreol solarne svetlosti na istočnom horizontu i pratio njegov razvoj sve do 20 minuta pre izlaska Sunca, dok se sve dugine boje redom ne pojave u solarnom vizuelnom krugu. Svaka promena u ritmu njihovog pojavljivanja i svako odstupanje od uobičajenog intenziteta boje predstavljali su znak za narednih 24 časa, odnosno, za drugu polovinu dana (u zavisnosti da li je posmatran izlazak ili zalazak Sunca). Predmet posmatranja je bio i Mesec, naročito prvi lunarni krešendo (prva vizuelna pojava Meseca nekih 2-3 dana posle svake konjunkcije sa Suncem). Posmatrala se boja tog prvog lunarnog srpa, visina Meseca na nebu, da li krešendo prati pojava neke planete ili zvezde itd. Posebno su se posmatali periodi oko helijačkog zalaska i izlaska svake pojedinačne planete.
Ostaci ovih prvih astroloških "metoda" mogu se naći ponajviše kod Ptolomeja tamo gde govori o bojama eklipsi, kometama i značenju atmosferskih znakova. Svetlosno oreoli, te snopovi svetlosti koji prate većinu solarnih i lunarnih pomračenja, imaju poseban značaj. Oreoli tamnih i zagasitih nijansi nose lošu, Saturnovu simboliku koja govori o smrti, bolesti i nemaštini. Svetli svetlosni obodi, odnosno, obodi bele svetlosti nose benefičnu jupiterijansku simboliku prosperiteta i plodnosti. Crveni krugovi govore o sukobu, ratu, svađama i razaranjima u skladu sa marsijanskom bojom. Venerina simbolika krije se u žutim kružnicama svetlosti i znak su mirovnih sporazuma, sklapanja braka, napretka, pomirenja i dobitaka, u zavisnosti od pitanja. Ukoliko eklipsu okružuje svetlost nedefinisane boje ili raznobojna svetlost, onda imamo merkurovsku simboliku. Veličina oreola i "svetlosnog štapa" je od posebnog značaja jer sto je veća, veći je i "uticaj' odnosne planete na pitanje ili događaj. Kod posmatranja zalaska i izlaska Sunca važno je uočiti da li je Sunce na horizontu okruženo jasnim nebeskim prostorom, bez oblaka u širem krugu, ili je okruženje intenzivno obojeno, ili crveno i praćeno oblacima jer prva situacija govori o lepom i vedrom danu, a druga ukazuje na snažne vetrove koji će duvati iz smera najintenzivnije boje ili smera pratećih oblaka. Kiša i oluja predskazuju se na osnovu tamnih i pepeljastih solarnih oreola. Priču o prvom lunarnom krešendu Ptolomej zadržava u svojoj astrologiji i to se vidi kada govori o posmatranju Meseca tri dana pre i tri dana posle mlade lunacije, s tim što on pravilo proširuje i na ostale faze. Tanak i jasan Mesec u vreme posmatranja znak je lepog i vedrog vremena. Ukoliko je u fazi opadanja ili rasta Meseca, njegov nevidiljivi deo delimično vidljiv i ako je vidljivi deo istovremeno crvenkast, onda je to znak snažnih vetrova koji će duvati iz smera nagnutosti lunarnog srpa ili smera oblaka koji prekriva lunarni disk u vreme posmatranja. Posebno se analiziraju lunarni oreoli. Jasan svetlosni krug koji bledi prema obodima znak je lepog vremena. Ukoliko Mesec okružuju dva ili tri ovakva, onda će, najverovatnije, sedmicu faze obeležiti kišne oluje. Na vetrove ukazuju žućkasti i prekinuti oreoli, na snežne mećave magličasti i debeli. Iako Ptolomej vizuelnu astrologiju primenjuje uglavnom u prognozi vremenskih prilika, uputstva iz najranijeg perioda vavilonske astrologije govore da je ova metoda primenjiva na sva pitanja u smislu da se nebo i na ovaj način može konsultovati u trenutku kada nam pitanje padne na pamet. Boje koje prate nebeske fenomene su od suštinskog značaja pa kada se iste povežu sa odgovarajućom planetarnom simbolikom lako je dobiti jednostavan odgovor na bilo koje pitanje. "Da li će mi se on vratiti?" - da, ukoliko je pitanje praćeno pogledom ka Suncu koje zalazi u jasan i beličast horizont, ili je u istom tom trenutku, sasvim slučajno, Sunce praćeno zalazećom Venerom, jasno vidljivom iza solarnog diska, dakle zvezdom Večernjačom. Odgovor će biti negativan, ako Sunce prati Mars, ili je zalazak krvavo crven, ili pitanje pada na pamet u trenutku kada Mesec okružuju crveni oreoli. Varijacije su brojne, a princip jednostavan, bitno je samo da nam je nebeski vidokrug dovoljno jasan i širok.
Autor: Nataša Karalić Koprivica