Solarna su sva znanja duha (filozofija, teologija, istorija, veci deo drustvenih nauka), a lunarna su sva ona prizemnija, tehnickija, zanatskija, manuelnija...U osnovnoj podeli na solarno i lunarno, solarno je misaono, lunarno je prakticnije ili zemaljskije kod onih zanimanja koja podrazumavju kreativnost na osnovu inspiracije, ali inspiracije zivotnog iskustva, ne teoloske inspiracije jer je MO najblizi zemlji i najtelesniji od svih ontoloskih elemenata, vlada telom, zemljom samom, zemaljskim aferama, zemaljskim potrebama opskrbe, nege, hrane, infrastrukture...U tradiciji lunarno je i emocionalno, ali emocionalno je i iracionalno, veze za dusevniji deo coveka, odvaja od duhovnog...Moderni astrolozi u luni vide visoke inspiracije, tradicija, vrlo niske jer MO generise sve pojedinacne strasti u ukupnosti greha (vezanosti za ovozemaljsko). Postoji i prica o pesnicima kao velikim gresnicima zaljubljenim u zivot i zivotno, u emocije koje se u tradiciji nikako nisu smatrala kvalitetom. Ideja je platonosticka i o ovome se dosta detaljno razmislja u "Umecu umiranja ili umetnosti zivljenja" arhimandrita Rafaela Karelina (procitajte). Sve ono sto savremeni covek smatra suptilnim (umetnost, kreativnost, delo inspirisano strastima i ovozemaljskim iskustvom koje oblikuje licnost) u tradicionalnoj filozofiji je banalno. Ideja je ukorenjena i u astrologiji pa je SO cist duh, misao i zdravi intelekt, a MO je telo, strast, ljubav prema zivotu. Postoji prica u hermetizmu o prvobitnom razdvajanju edenskog coveka na lunarni i solarni deo gde se lunarni (zenski) zaljubljuje u postojanje prolazeci kroz planetarne sfere i hraneci se strastima koje sublimira prolaskom kroz lunarnu. Rasplinula sam se da bih objasnila kako to apstraktni MO moze biti zemaljskiji od SO. Ovo se danas uopste ne razume kod modernista pa svasta nesto citamo u pravcu kvalitativnog uzdizanja nizih elemenata (vode i zemlje) na nivo visih (vazduh i vatra). Ovo je civilizacijski problem, kvaliteti koje nas opredeljuju ka razumvanju ontoloskih vrednosti. Posledica ovoga je i izvrgavanje istih u sistemu vrednosti savremenog coveka. Vec 4 veka sve se gleda iz naopake perspektive i kada ovo kazes nekome danas naidjes na osudu rigidnosti. Kako ljudima dokazati da je lunarno nize od solarnog. Procitajte pomenutu knjigu. Preterana, potpuno nihilisticka, prezriva prema zivotu i telesnosti, ali esencijalno vrlo cista prica o cistom i integrisanom SO u nama kao mogucnosti koja se stice verom. Naravno, kod hermetista put je nesto drugaciji, ali je polazna ideja ista, platonisticka.