Kako su znaci Zodijaka dobili imena
Jedno od pitanja iz drugog plana, koje se povremeno javlja i u modernoj i u tradicionalnoj astrologiji, jeste ono koje se tiče značenja podeoka ekliptike u južnoj Zemljinoj hemisferi. Neki tradicionalni astrolozi pozivaju se na izvore iz XVII veka prema kojima znaci ispod ekvatora obrću uloge. Drugi su mišljenja da se radi o grešci koja potiče još od vremena Ptolomeja i da je Zodijak tvorevina izvesne starije i mističnije tradicije, iako za takvu tvrdnju nemamo dovoljno čvrste i neposredne dokaze. Istina je da su oba polazišta ispravna. Znaci Zodijaka jesu dobili imena na osnovu asocijacija iz klimatskih prilika u odnosnim delovima solarne godine, ali broj 12 i sve podele izvedene iz njega, jesu u neposrednoj vezi sa prvobitnom svrhom ovog dela tradicionalnog kosmosa, a to je kalendarska.
U tom smislu operativna matematika Vavilonaca i njihovi prvi opisi znakova jesu preneti na Grke koji su svemu ovome integralno dodali još neke stvari. Zodijak je iz prve asocijacije, na osnovu čulnog opažanja prirode u određenom delu godine, matematički perfektiran u svrhu merenja vremena i tek posle toga u svrhu izgradnje tela astrologije. Evo kako Gvido Bonati iz perioda poznog srednjeg veka, u svom čuvenom delu "Anima Astrologiae", svedoči o poreklu i svrsi Zodijaka:
“Znaj da je krug znakova podeljen na 12 jednakih delova… Možemo se zapitati zašto ih je dvanaest, a ne više ili manje od tog broja? Jedno od mogućih objašnjenja je da je 12 savršeniji broj jer ne prevazilazi cifre kojih ima devet i množenja iz njih samih. Iz tog je broja moguće izvesti uređenije i bolje podele nego iz bilo kog drugog broja. On nastaje umnožavanjem trojke sa četvorkom i dvojke sa šesticom…"
Postoji i drugi razlog uistinu, ne manje snažan prema rečima Arestela, Albumašara i Ajdemona kojima se nijedan od filozofa ne usudi da protivreči. Taj se razlog tiče četiri elementa i toga da su sve individualne stvari sastavljene od njih. I u svakom od ta četiri, tri se stvari sadrže: početak, sredina i kraj pa iz četiri i tri množenjem dolazimo do 12. Znaci nisu kvarljivi, ali oni kvare elemente neprekidnim kružnim kretanjima skupa sa planetama… To je razlog nastajanja svih pojedinačnih stvari svih vrsta. Stvari su podeljene prema elementalnom broju četiri kroz koji se šestica usvaja jer su kvaliteta četiri i oni se uparuju: vrelo sa suvim, vrelo sa vlažnim, hladno sa vlažnim i hladno sa suvim (i po dva gornja i donja raspoređuju na 2×6)…
Tako je otkriveno da ih može biti samo 12, ni više ni manje od toga jer svaki znak se određuje prema jednom od četiri elementa i zbog toga što svaki odražava tri stanja bića, tačnije, početak, sredinu i kraj. Svako stanje deluje unutar elementa trojkom (na četvorku)…
Sada treba zaključiti zašto su znaci nazvani kako su nazvani i mnogi su razlozi za to. Jedan se tiče rasporeda zvezda ispod dela znaka koji vizuelno daje određenu figuru. Rečeno je takođe da je Ptolomej jednom otišao daleko na jug, ispod ekvatora i da je odande dugo ostao i saznao sve ove stvari. Još jedan je razlog za imena znakova. Kada Sunce uđe u znak Ovna, toplota se uvećava jer Sunce prelazi ekvinocijalnu liniju idući ka zenitu godine severnih regiona (iznad ekvatora) pa znak Ovna dobija snagu životinje sa istim imenom (kao potentno Sunce u proleće). Potom se toplota još više povećava i biva asimilovana kroz prirodu Bika jer je ta životinja jača i veća od ovna (sunce je jače u maju nego aprilu), a Sunce je još bliže zenitu u severnim regionima… U Blizancima toplota je duplirana i u tom delu Sunce dostiže maksimalnu elongaciju i najvišu tačku nad glavom i zato je znak nazvan Blizancima (jer je toplota dva puta veća nego na početku proleća i jer se mešaju karakteristike dva doba).
Od te tačke (letnjeg tropika) Sunce počinje da se vraća (spušta) ka ekvatoru i ulazi u znak Raka jer je rak životinja koja ide unazad… Potom ulazi u Lava koji je tako nazvan jer je toplota uvećana, jača, oštrija i nepopustljiva u korist nečistoće vazduha i nedostatka vlage, a lav je takva, nepopustljiva životinja, snažna i gruba… Posle Lava vrelina opada, nema više novog nastajanja u prirodi osim klijanja semena i znak je nazvan Devicom jer je to sterilna i skromna životinja (u predstavi ovog znaka stoji i ptica, a ne samo ljudska figura) i tada sve teži umanjivanju i jalovosti (opadanje toplote sunca i vlage novog rađanja).
Potom Sunce ulazi u Vagu jer su dan i noć tada jednaki i jednak je odnos toplote i hladnoće i sve su stvari jednake u to doba (kao dva tasa vage). U Škorpiji hladnoća nadjačava toplotu. Stvari postaju donekle hladne, vazduh neumeren i kiše padaju. To je vreme teških bolesti, kuge i smrtonosnih stvari opasnih kao škorpijin otrov. Dalje, hladnoća narasta kada Sunce uđe u Strelca i kada se vazduh menja. Postaje hladan, sa veoma hladnim, mraznim vetrovima i snegovima i lednim vetrovima poput strela (iz slike životinje)…
Hladnoća zatim definitivno nadjačava toplotu koja je potpuno ubijena, a vazduh postaje ledeno neumeren i melanholičan. I snegovi se pojačavaju u vreme najveće hladnoće skupa sa ledom. Kako je koza hladna, suva, melanholična životinja, znak je po njoj nazvan. Sunce u njemu dostiže najveću južnu deklinaciju prema ekvatoru i posle te tačke hladnoća se konačno umanjuje, povremene kiše se javljaju na mesto snegova, vazduh vlaži da bi u narednom znaku sve to bilo pojačano (i zato je Vodolija onaj koji donosi prvu kišu u vreme zimskih snegova u Mediteranu i na Bliskom istoku). Na kraju je Sunce u Ribama, a ribe su vodene životinje jer je najviše kiša u to doba (naglasak na Mediteranu i umerenim širinama severne Zemljine hemisfere) i ako se ponovo pojave mraz i led, oni se brže otapaju nego u ranijim periodima zime…”
Iz priloženog dela jasno se vidi da je Bonati akumulirao sva prethodna objašnjenja za nastanak Zodijaka, jednako aristotelijanska i matematička, pitagorejska. I pre grčke epohe, kod Vavilonaca, podela ekliptike se izvodila iz nekih matematičkih preferencija, a nazivi znakova se davali prema karakteristikama klime vavilonskog podneblja. Sam Bonati vise puta naglašava da ovo važi za severne zemlje (iznad ekvatora), ali nigde eksplicitno ne kaze da Lav postaje Vodolija ispod, iako je jasno da to može biti posledica, ukoliko prednost damo razlozima za imena znakova, a ne matematici.
Ekliptika je jedinstvena za celu Planetu, ali deo koji je iznad ekvatora na severu je ispod njega na jugu, pa je Rak zenit godine iznad ekvatora u Evropi, a nadir godine u Australiji. Ta razlika je problematična za one koji se vežu sa prvu asocijaciju, kako Bonati sugeriše i naglašava. Ako je Rak nadir godine, onda njegov temperament ne može da ostane hladan i vlažan u predelima južne hemisfere, već hladan i suv, a to dalje znači da, ako smo Raka nazvali po tome što Sunce pada ka ekvatoru sa pika, onda to ne može da bude ispod ekvatora jer tamo gde je Sunce u julu na ekliptici ispod ekvatora, izgleda drugačije i Rak više nije Rak, već Jarac. Znaci ionako ne postoje u vizuelnom, već asocijativnom smislu.
Uprkos ovoj astronomskoj činjenici, ipak možemo Zodijak severa da zadržimo u simboličkom smislu prenosa informacija. Kako je jednom dato, zauvek i ostaje, ali ako počnemo da mislimo o tome da Rak znači najduži dan, a ne samo ženski pokretljivi znak koji generiše i umnožava, onda je isti u decembru, ne junu u Australiji. Ovo dalje razvija problematiku šta sa ekliptikom na samom ekvatoru i polovima Planete, što dovodi do zaključka da su znaci kreirani za umerene delove severne hemisfere, ali da nemamo druge do da prenesemo tu informaciju na sve delove jer posledično potencijalna izmena znakova odvodi ka izmeni raspodele dostojanstava planeta. Rak postaje nešto više od klimatskih karakteristika, iako je inicijalno samo to bio. Ekliptika je zamišljena putanja, mi joj dodeljujemo značenja prema nekim pravilima, a ta pravila su takva kako gore piše.
Autor: Nataša Karalić Koprivica