Aspekti i recepcije

ASPEKTI

Vjerovatno najveća razlika između čisto helenističkog pristupa astrologiji i kasnijeg njenog shvatanja od strane arapskih astrologa nalazi se u različitoj evaluaciji svih "okolnosti" u kojima se planeta može naći. Međutim, kada se pominju "razlike" pri tome se ne misli i na kontradiktornosti. Čisto "grčko" sagledavanje planeta je bilo poprilično statično i može se pronaći sasvim malo pokazatelja u prilog važnosti posljedica proizašlih iz aplikacije jedne planete ka drugoj. Izuzetak od ovoga čini jedino MO, gdje je detaljnije analizirano od koje planete je u separaciji, a prema kojoj aplicira.

Astrolozi koji pripadaju "arapskoj eri" bili su, ipak, vjerniji helenističkim principima, nego što im se to priznaje, ali, njihov, možda i najveći, doprinos astrologiji bilo je uvođenje veoma dinamičnih principa međusobnih planetarnih "odnosa". Oni, u tom smislu, nisu bili prosto "inovatori", već je njihovo rasuđivanje bilo prirodan zaključak proistekao iz dubokog razumijevanja izvornih astroloških principa.

Izvorni princip "dispozicije" nalazimo u grčkoj astrološkoj tradiciji i ona znači da planet položen u nekom znaku daje svoju dispoziciju vladaru toga znaka. Grci su smatrali da sve dok vladar može da "vidi" (aspektira jednim od aspekata tradicije) svoj domicil, on ima i vlast, autoritet da uređuje i raspolaže svime što se u njegovom domicilu dešava (što, naravno, uključuje i bilo koji planet ili planete koje se u njemu eventualno nalaze).

Princip "averzije" ("to fall amiss" - pasti neprikladno, nezgodno ili promašiti), koji podrazumijeva nedostatak klasičnog aspekta vladara ka svom domicilu (odnos znaka na ASC sa 2.,6.,8. i 12. znakom zodijačkog kruga) kasnije je, pomalo neprecizno, sa grčkog na latinski preveden kao "kadentan". Dok su Grci time izražavali ideju da svaki planet, koji "padne promašeno", pada u inkonjunkciju ka svom domicilu, Arapi su taj princip proširili i nadogradili dovodeći ga ka njegovom krajnjem zaključku.

Mašalah kaže u svom djelu "O recepciji":

"Koji god od ovih sedam planeta bude pridružen nekom drugom iz domicila ili egzaltacije toga drugog planeta jednim od vazećih aspekata ili su u istom znaku i predaje mu svoju dispoziciju, taj drugi planet će ispuniti njegov zahtjev u skladu sa Božjom voljom."

"Predavanje dispozicije" je termin koji dolazi od najranijih srednjovjekovnih arapskih astrologa koji, jednostavno rečeno, znači da svaki put kada planet aplicira ka drugome, "laksi" i brži prema "težem" i sporijem, on predaje svoju dispoziciju i "predmet" tom drugom, sporijem planetu. Ako taj drugi planet prima dispoziciju aplicirajućeg planeta (recepcija po domiclilu ili egzaltaciji), onda će on ispuniti njegov zahtjev u savršenom prijateljstvu.

Abu Mašar kaže:

"Najsnažnija recepcija je po vladaru domicila ili egzaltacije. Recepcija koja je zasnovana na samo jednom od ostalih, slabijih, osnovnih dostojanstava (triplicitet, termin i lice) biće nedovoljna, osim ako nije dana istovremena kombinacija dva manja dostojanstva. Jedan planet može primati drugi i sa aspektom bez recepcije, iako je aplikacija sa recepcijom jača."

Pretpostavimo, primera radi, da imamo planet (B) JU na 14° Ta, a planet (A) MO na 4° Le. (A) planet aplicira ka (B). Primalac aplikacije je u egzaltaciji MO - MO prima JU. Pošto je MO na onom stepenu Le gdje JU ima dostojanstvo tripliciteta i termina (egipatski set), JU isto prima MO. Radi se o uzajamnoj recepciji, a pošto je JU na 14° Ta u svom terminu, on na MO prenosi i svoju "vrlinu", odnosno onaj kvalitet i količinu osnovnog dostojanstva koju sam posjeduje. Ovakva mogućnost prenosa "vrline" je veoma važna u kontekstu neke situacije gdje je jedan planet bez ikakve količine osnovnog dostojanstva - tada on može biti ojačan planetom koji mu je predaje.

Bonati navodi slijedeći primjer:

"JU je na 9° Ar, a MA na 5° Ar. MA je "pridružen" JU i prima ga u svoj domicil. Stoga, MA daje JU svoju vlastitu snagu i prirodu."

JU na ovom dijelu Ar posjeduje samo dostojanstvo tripliciteta, ali sada dobija i snagu (osnovno dostojanstvo) MA koje ovaj stiče zahvaljujući položaju u svom domicilu. Na ovom primjeru lako je uočljiva korisnost recepcije pri istovremenom "predavanju dispozicije". U svojoj slabijoj formi, recepcija postoji i kada jedan planet prima drugi, ali bez aplikacije. Primera radi, MO na 3° Le prima JU na 25° Ta u svoju egzaltaciju, ali pošto nema aplikacionog aspekta, ovo je slaba recepcija. Al Biruni je isticao važnost uslova koji ublažavaju averziju planeta, odnosno, nedostatak klasičnog apekta među njima. Ovaj tip recepcije je nazivan "velikodušnost", a Ibn Ezra ga ovako objašnjava:

"Velikodušnost je situacija kada su dvije planete u izmijenjenim sjedištima ili nekim drugim vidovima osnovnog dostojanstva. Iako ne aspektiraju jedna drugu, medju njima, ipak, postoji recepcija."

Primjeri "velikodušnosti" bili bi VE u Ar, MA u Vi, ili VE u Ar, a MA u Pi. U prvom slučaju radi se o odnosu dvije planete preko znakova koji su u antiscijskom odnosu. U drugom slučaju to bio bio odnos preko kontraantiscije.

Abu Mašar to objašnjava još detaljnije:

"U velikodušnosti (tj.recepciji) neke su jače, neke slabije, neke su osrednje snage. Najveća velikodušnost vlada između SO i MO, jer MO uzima od SO u svakom znaku, osim u opoziciji koja je štetna. Zato, kad MO dođe u znak u kome SO ima neko osnovno dostojanstvo, njegova dobit se udvostručuje. Jedna je dobit od SO dostojanstva, druga od SO benefične prirode. ME, kada se neki planet nađe u Vi, pruža mu isto dvostruku korist, ali osrednja korist je ono što svaki planet dobija od drugog, ako se nađe u njegovom domicilu, egzaltaciji ili kombinaciji dva manja osnovna dostojanstva. Sve što je drugačije od spomenutog, biće slabo."

PRINCIP "SVJEDOČENJA" (TESTIMONY)

Jedan planet kaže nešto o drugom planetu. Isto tako, on može pružiti svoj iskaz o nečem drugom što je "vidio" (kao što su dešavanja u nekom znaku = tematskom polju) tom drugom planetu, koji se onda ponaša u svojstvu sudije.

Odnos planeta preko "svjedočenja" je impersonalan, aspektualni odnos je prisniji. Samo preko aspekta jedan planet može stvarno oštetiti ili pomoći drugi.

Slijede dvije definicije "svjedočenja" koje potiču iz izgubljenog Antiohovog originala. One su jedine u postojećoj literaturi. Kasniji autori bezbroj puta pominju koncept "svjedočenja" podrazumijevajući njegovo značenje. Zbog toga ovaj koncept nisu i sami definisali. Sličnost ove dvije definicije je dokaz da dolaze iz istog izvora. Retorijeva verzija (koja se nalazi u njegovim "Objašnjenjima") je, po svemu sudeći, prepravljena (Šmit) i predstavlja pogrešno shvatanje originala.

ANTIOH

"Za zvijezde se kaže da pružaju svjedočanstvo jedna drugoj kad god se desi da se nađu u znakovima koji međusobno grade figuru opozicije, kvadrata, trigona, sekstila. Trigon je koristan i srodan, čak i ako je jedna od zvijezda destruktivna - tako prouzrokuje manje štete. Kvadrat je suprotan u djelovanju, čak i ako je jedna od zvijezda benefična. Opozicija je neprijateljska i gora, ukoliko je prisutan jedan od malefika. Sekstil je slabiji od ostalih figura. Pomenute figure se kompletiraju na dva različita načina - samo preko znaka ili po stepenima. Zbog toga, iako zvijezde stvaraju figuru od 120° po znakovima, one često ne stvaraju takvu figuru po stepenima. Slično je i sa ostalim figurama."

PORFIRIJE

"Svjedočenjem zovu stvaranje figura koje zvijezde grade u međusobnim odnosima. Stvaranje trigonalne figure je korisno i srodno i, čak, iako je prisutna destruktivna zvijezda, ona je manje štetna. Tetragonalna figura je disharmonična i neprijatna, sposobna da zada bol, ako je prisutna destruktivna zvijezda. Dijametralna figura je neprijateljska, ali gora, ako je prisutan malefik. Heksagonalna je slabija. Ali, mora se ustanoviti da li su zvijezde u stanju da kompletiraju figuru po stepenima, a ne samo po znakovima jer zvijezde često stoje u konfiguraciji po znakovima, ali ne više ili dalje po stepenima."

Iz ovoga proističe da se dva scenarija trebaju isključiti iz definicije "svjedočenja" (kako je ovdje obrazloženo):

Kad su dvije planete već bile u egzaktnoj geometrijskoj figuri (aspektu) i sada su u separaciji;

Kada se dvije planete kreću prema egzaktnom aspektu, ali ne uspjevaju da je kompletiraju prije nego što jedna od njih prijeđe u drugi znak;

Da bi se moglo govoriti o "svjedočenju", mora doći do perfekcije aspekta između dva planeta prije nego što jedan od njih promijeni znak.

Aspekt je figura obrazovana u okviru orbisa od 3°. Aspekt ne zahtjeva bezuslovno perfekciju u okviru znakova gdje se planete trenutno nalaze. Može postojati aspekt preko granice znakova, ali se on mora kretati u već pomenutom orbisu od 3°. Orbis od 3° važi aplikativno i separativno, što čini ukupno 7° orbisa za svaki aspekt.

MO ulazi u konfiguraciju sa nekim drugim planetom kada aplicira u okviru 13° (put koji MO prijeđe za dan) - Porfirije. Drugi izvori kažu da ovo može da se desi bez perfekcije unutar znakova.

Kada planet sklopi figuru u odnosu na drugi u okviru "svjedočenja", on zauzima stav, držanje, položaj prema njemu. Priroda toga stava zavisi od vrste figure i može biti prijateljski ili neprijateljski, zavisno od uobičajene klasifikacije figura. Međutim, kada planet aspektira drugi, oni stupaju u stvarni, bliski odnos, bivaju zauzeti jedan drugim i u nekom, prenesenom smislu, oni se "bore". Planete u odnosu "svjedočenja" nisu u aspektu.

Kada su planete u separaciji, ne može se reći da one aspektiraju jedan drugu. I aspekt i "svjedočenje" mogu se pojaviti pri retrogradnosti jednog ili oba planeta. Jedna od grčkih riječi za retrogradnost metaforički znači "opozvati svjedoka na unakrsno ispitivanje". Ako postoji aplikacija, ali aspekt ne dođe do perfekcije, to se može smatrati "svedočanstvom", ali ono nema uticaja, niti značaja za konačno prosuđivanje. Prazan hod planeta Ibn Bišr definiše na slijedeći način:

"Kada se MO ne povezuje sa nekim drugim planetom i nijedan planet se ne povezuje s njim. Ovo se zove prazan hod MO i njegovog tijela. Time je naznačena uzaludnost i to je planet prognanik, onaj koji se ne povezuje sa drugim planetima."

Ovdje je važan pojam "povezivanja". Ibn Bišr ga definiše na slijedeći način:

"Povezivanje nastaje onda kada lakša i brža zvijezda slijedi težu i sporiju, nastavlja da se krece prema njoj i stize je, da bi bila pridružena s njom na istom stepenu i minuti. Tada su one povezane."

Ova definicija "povezivanja" je ista kao kod Abu Mašara:

"Aplikacija po longitudi dešava se samo ako planet koji je bržeg kretanja ide prema onom koji je sporiji. Sve dok je brži planet na ranijim stepenima od sporijeg, on se kreće u aplikaciju s njim."

Ibn Bišr to još detaljnije razmatra:

"Planet se ne smatra odvojenim od drugog, dok se brži i lakši ne udalji od sporijeg i težeg polovinom svog tijela. To je njegova svjetlost, jer svaki planet ima tijelo, svjetlost i pojedinačne dijelove, tako da se polovina njegovih dijelova nalazi na njegovom prednjem kraju, a druga polovina je iza. Znaj da je tijelo SO 30°, pola od toga je ispred, a pola iza. Ako se bilo koji planet nadje izmedju 1° do 15° do SO, SO isijava svoju svjetlost preko tog planeta i s njime je povezano."

Znači, pojedinačni dijelovi "tijela" su svjetla za koja nam kaže da predstavljaju polovine njegovog tijela koje se nalaze ispred i iza planeta. Stoga, kada Ibn Bišr kaže da svjetlo MO iznosi 12°, on govori o polovini njegovog tijela. Ovakvo shvatanje nalazimo i kod Abu Mašara:

Svaki planet, svojim tijelom, ima uticaj na određenom broju stepeni ispred i iza sebe. Uticaj tijela SO iznosi 15° ispred i iza, uticaj tijela SA i JU, obojice, iznosi 9° ispred i iza; uticaj tijela MA je 8° ispred i iza, uticaj tijela VE i ME, oboje njih, je 7° ispred i iza.

Za razumijevanje njihovog shvatanja praznog hoda MO, od značaja je i slijedeće Ibn Bišrovo objašnjenje:

Ako je neki planet na kraju znaka i nije povezan ni sa jednim drugim planetom, i ako je slijedeći znak osvjetljen njegovom svjetlošću, onda koji god planet da je prvi obuhvaćen tom svjetlošću, bice povezan s njim, čak iako ga taj planet iz slijedećeg znaka ne vidi.

On ovdje, u stvari, zastupa ideju postojanja mogućnosti povezivanja i pridruživanja planeta preko granica dva znaka. On, isto tako, ističe:

Ponekad planet traži konjunkciju, ali je ne ostvari u svom znaku. Ako aplicirajući sustigne sporiji planet u slijedećem znaku i taj sporiji planet se prije perfekcije ne pridruži nekom trećem planetu, cilj se ostvaruje.

Momenat uvođenja koncepta "orbisa uticaja" u astrologiju je predmet čestih spekulacija i rasprava. Ibn Bišr i Mašalah su bili, otprilike, savremenici, ali ipak postoji izrazita razlika među njima koja se ogleda u njihovom različitom pristupu konceptu "praznog hoda".

Razlike bi mogle biti objašnjene uvođenjem učenja o "orbisima uticaja". Mašalah, za razliku od Ibn Bišra, ne definiše prazan hod planeta sam po sebi. U njegovim konsideracijama ne nailazimo na razmatranje "orbisa uticaja". U njegovim djelima nema pomena "orbisa uticaja" planeta, tj. njihovog tijela, itd. Mašalah u svojim primjerima drugačije objašnjava "pridruživanje" planeta. U stvari, zanimljivo je da ne nailazimo na pomen "orbisa uticaja" ni kod jednog od najranijih arapskih astrologa, kao što su Omar Tiberijus ili Abu Ali Al Hajat. Stoga je sasvim opravdan potencijalni zaključak da je uvođenje učenja o "orbisima uticaja" ono što mijenja percepciju "pridruživanja" i, shodno tome, šta jest, a šta nije "prazan hod". Ako se u praksi prihvata i koristi koncept "orbisa uticaja", onda je isto tako neophodno razmotriti njegove implikacije u kontekstu "praznog hoda".

PERFEKCIJA SIGNIFIKATORA I SLUČAJEVI NJENOG NEUSPJEHA - PREGLED KROZ ASTROLOŠKU TRADICIJU

Šest vidova sprečavanja perfekcije je prilično dosljedno obrađeno u spisima arapskih astrologa koji su živjeli u razdoblju od VIII do XI vijeka (Mašalah, Abu Mašar, Al Biruni), zatim kod srednjovjekovnih evropskih astrologa Bonatija (XIII vijek), Šonera i Dariota (XVI vijek).

Vilijam Lili i njegovo djelo "Hrišćanska astrologija" zaslužni su u najvećoj mjeri za renesansu horarne astrologije kojoj smo svjedoci. Lili je "razgovarao" sa drevnim astrolozima, ali je adaptirao njihova pravila i značajno se udaljio od šest vidova sprečavanja perfekcije (kako su bili definisani u tradiciji). Njegove "nove" forme su nasumično usvojene u modernoj praksi, obično u neznanju o tradiciji koja im je prethodila. Tome je značajno doprinijela i činjenica da su tek nedavno na engleski jezik prevedeni neki od tekstova navedenih astrologa.

Sprečavanje perfekcije signifikatora je uslovljena prisutnošću aplikativnog aspekta između signifikatora u horarnom horoskopu. Od ovih šest vidova sprečavanja, pet prikazuje treći planet koji se ispreči između signifikatora. Prvi koji ćemo razmotriti je "refranacija" i ona obuhvata samo glavne signifikatore.

1. Refranacija

Dva signifikatora su u aplikativnom aspektu, ali, prije nego što dođe do perfekcije, aplicirajući signifikator kreće retrogradno i "odustaje" od perfekcije. Bonati ovo opisuje kao kad neko zaustavi galopirajućeg konja povukavši ga za uzde i ne dozvoljavajući mu da trči gdje je namjeravao i sugeriše da je jahač izgubio nadu u dostizanje svog cilja pa se vraća nazad. Abu Mašar, Al Biruni, Dariot i Lili ovo, takođe, nazivaju "refranacijom", dok posljednja dvojica smatraju da se radi o vidu prohibicije.

2. Izbjegavanje

Kada su dva signifikatora u aplikativnom aspektu, ali, prije perfekcije, planet koji prima aplikaciju prelazi u drugi znak, tako izbjegavajući perfekciju i sprečavajući željeni ishod. Abu Mašar i Al Biruni ovo nazivaju izbjegavanjem, a Bonati, Dariot i Lili kažu da je to frustracija.

Abu Mašar dodatno kvalifikuje ovu situaciju uvođenjem trećeg planeta u igru. Signifikator koji mijenja znak mora aspektirati taj treći planet nakon promjene znaka, prije nego što aplicirajući signifikator uspije da ga u tom drugom znaku sustigne:

VE22°Ca JU29°Ta SA0°Li

JU prelazi u Ge i sklapa 120° sa SA prije nego sto VE promijeni znak i sklopi 60° sa JU.

Bonati opisuje sličnu konstelaciju i kaže da je to kao kada se ponekad desi u lovu da jedna grupa juri i stiže divlju zvijer da je ubije prije nego što to uradi druga grupa, ali druga ipak prestigne prvu i tako je lov prve grupe frustriran.

On daje i slijedeći primjer:

Postavljeno je pitanje koje se ticalo braka, Li je bila na ASC, VE je bila u Ar u 7. polju, želeći da se pridruži MA, vladaru 7. polja. Izgledalo je da je MA mora primiti u Ar. Osoba koja je bila opisana MA imala je dobre namjere prema osobi koja je bila predstavljena VE, što se ticalo ispunjenja onoga što je ona htjela i on je vjerovao da radi ono što je ona od njega tražila. Kako su se stvari razvijale, pojavio se neki drugi činilac koji nije bio plod njegove zamisli, a koji mu se učinio kao svrsishodniji od braka, ili o kome joj nije mogao ništa reći (kao što se često dešava). I tako je napustio dugo kovane planove i otišao da slijedi novi cilj i sve što je s njim moglo biti povezano.

Šoner i Dariot govore isto, ali kod Dariota ovo je prikazano kao jedan od dva vida frustracije ili presijecanja svjetlosti planeta. Lili se vraća opisu, ali onom koji se tiče presijecanja svjetlosti. Izgleda da nije smatrao neophodnim da razlikuje ovu specifičnu konfiguraciju planeta od njegovog generalnog opisa presijecanja. Stvar o kojoj se pita ionako neće dobro proći kad je jedan od signifikatora u praznom hodu. A ako je to bio MO, horoskop bi ionako mogao biti neprikladan za tumačenje.

3. Prohibicija

U ovom tipu neuspjeha perfekcije, prema Abu Mašaru, dva signifikatora su u aplikativnom aspektu, ali treći planet, koji stoji izmedju njih, bliži je planetu koji prima aplikaciju.

Abu Mašar ne uzima u obzir brzine planeta i jednostavno samo konstatuje broj stepeni između signifikatora koji prima aplikaciju i dva aplicirajuća planeta. Uzmimo, na primer, da je "ubačeni" planet (ME) manje udaljen od primaoca aplikacije (SA), nego što je to aplicirajući signifikator (MA). To znači da signifikatori (MA i SA) ne mogu doći do perfekcije aspekta sve dok "ubačeni" planet (ME) ne aspektira primaoca aplikacije (SA).

Uzmimo da je MA čovjek koji želi da izgradi objekat na svom imanju (SA). On tačno zna kako da to uradi i pripremio je alat i materijal, ali ima problema u nabavci građevinske dozvole (ME). Sve dok komisija za prostorno planiranje ne pregleda gradilište i planove koje čovjek ima (ME90°SA), on ne može da se nada nastavku svoga rada (MA60°SA) jer propisi zabranjuju gradnju sve dok se ne dobije pristanak nadležne komisije.

U svom drugom primjeru prohibicije, Abu Mašar prikazuje dvije aplicirajuće planete koje su na istoj udaljenosti od primaoca aplikacije, ali se nalaze u različitim znacima. On ne diskutuje o različitim brzinama aplicirajućih planeta i umjesto toga razmatra hijerarhiju aspekata, gdje se aplikacija preko konjunkcije smatra jačom od one koja se ostvaruje preko aspekta. Ispada da su se nasi prethodnici prije pitali "ko je kome bliži", nego "ko će tamo prije stići" (vremenski gledano). To je, vjerovatno, povezano sa manjom pouzdanošću efemerida prije 1000 godina...

Al Biruni predstavlja iste dvije forme prohibicije kao i Abu Mašar, ali je zove "prevencija". On koristi izraz "bliže ispunjenju" da bi opisao veću bliskost "ubačenog" planeta i primaoca aplikacije, što može biti indicija i prostornog i vremenskog mjerenja. Šoner i Dariot, takođe, reprodukuju ove dvije forme prohibicije i govore o "bliže konjunkciji" ili aspektu. Njihovi primjeri funkcionišu i prostorno i vremenski, kao i slijedeći Bonatijev primjer:

SO10°Co Ma14°Co JU16°Co

SO i JU su signifikatori. MA se prvi pridružuje JU i ne prestaje da prohibira konjunkciju SO i JU, dok ne prođe kraj JU u separaciji. SO aplicira ka JU od onog momenta kada ga MA prođe.

MA će prvi doći do JU ne samo jer je prostorno bliži, nego zato što će ga i vremenski prije aspektirati od SO, pa je ovaj primjer dvosmislen. Ali Bonatijev drugi primjer prohibicije jasno ukazuje na prostorno grupisanje:

MO4°Aq VE4°Ar MA9°Ar

MO i MA su signifikatori. VE prohibira perfekciju između MO i MA jer, iako je na jednakoj udaljenosti od MA kao i MO, ona aplicira preko konjunkcije koja je jača od MO sekstila.

Međutim, po našem modernom shvatanju, MO mora doći do MA prije VE i tako ostvariti perfekciju aplikacije, ali, ovo učenje se tiče ekvidistance planeta i hijerarhije aspekata.

Al Biruni napominje da se u njegovo vrijeme astrolozi nisu izjašnjavali o hijerarhiji aspekata, odnosno, o tome koji aspekt je po snazi iza konjunkcije. Dalje, postoji preporuka u perzijskim izdanjima Al Birunijevog teksta, o selekciji između aplicirajućih planeta na osnovu snage recepcije sa primaocem aplikacije, vjerovatno da bi se koristila u slučaju ako su dva planeta na istoj udaljenosti i apliciraju istom vrstom aspekta.

U drugom poglavlju, pod naslovom "O vraćanju svjetlosti i njenom presijecanju" (koje u stvari pruža još jedan primjer prohibicije), Bonati ponovo pokazuje kako za njega primat ima prostorno grupisanje planeta:

SO12°Ca JU15°Ge SA18°Li

SO i SA su signifikatori. SO aplicira ka SA preko 90°, ali JU, koji je bliži pridruživanju sa SA, nego SO, aplicira ka njemu preko trigona i presijeca svjetlost koju šalje SO do SA. I ovo se zove presijecanje svjetlosti, ili vraćanje svjetlosti, pošto SA vraća svjetlost koju je počeo primati od SO i, umjesto toga, prihvata svjetlost JU koji mu je bliži jer je JU na 15° svog znaka, a SO je samo na 12° svoga znaka. Na ovaj način stvar o kojoj se radi može biti uništena, ili još uvijek ima nade.

Izgleda da renesansni autori, poput Šonera i Dariota, ne mogu da prate srednjovjekovno shvatanje prostornog grupisanja (kakvo pokazuju Bonatijevi primjeri) pa stoga daju vremenski tačne primjere da poprate definiciju u skladu sa ranijom "prostornom" tradicijom.

Lili u potpunosti napušta prostorno grupisanje planeta. Sada razmatrane u kontekstu vremenske blizine aspekata, njegove dvije forme prohibicije preko konjunkcije i aspekta mogu uzeti u obzir mogućnosti prohibicije prouzrokovane bržim planetom koji dolazi "otpozadi":

SO6°Ar MA7°Ar SA12°Ar

MA i SA su signifikatori. SO se kreće brže nego MA, ono će prestići MA i doći u konjunkciju sa SA prije MA, pri čemu je sve što su MA i SA prethodno označavali sada prohibirano tako što SO prvo ometa MA, a onda SA, prije nego što mogu doći u konjunkciju.

U drugom primjeru, Lili ponovo stavlja MA i SA u Ar a SO na 5° Ge i ono, opet, pošto je brže od MA, prvo aspektira SA. Ovdje je u stvari aspekt "uljeza" SO i MA (aplicirajući signifikator) stavljen u drugi plan u odnosu na SO "konkurentnu" aplikaciju ka primaocu aplikacije, SA. SO će doći do SA prije nego MA.

Interesantan princip koji se može uočiti pri proučavanju tradicionalnog pristupa prohibiciji je da ona sprečava perfekciju, dok "ubačeni" planet ne uđe u fazu separacije sa primaocem aplikacije. Prisustvo uljeza ne mora u potpunosti spriječiti perfekciju, već je samo odgoditi (Bonatijevo "na ovaj način stvar o kojoj se pita može biti uništena, ili još uvijek ima nade"). Bonati je ovaj dio svog djela naslovio "O prohibiciji pridruživanja i zbog čega stvari nekad nisu dovršene". U njegovom prostornom principu, mogućnost potpunog sprečavanja perfekcije (a ne samo odgađanje) može zavisiti od hijerarhije aspekata i recepcije.

Kod Lilija to postaje momenat kada se on služi svojim "potpuno prirodnim ključem za svu astrologiju" da odredi prijateljsku nastrojenost (ili suprotno) planete uljeza i kvalitet perfekcije u skladu sa stanjem signifikatora i njihovih recepcija.

4. Abscisija (presijecanje svjetlosti)

Abscisija znači "presijecanje svjetlosti", kada se neki planet ispriječi na određeni način između signifikatora u aplikaciji, presijecajući pri tome svjetlost između njih. Presijecanje svetlosti (abscisija) se javlja na tri načina:

Prvi je kada brža planeta aplicira sporijoj (koja simbolizuje cilj i predmet pitanja), ali se u znaku koji slijedi nalazi još jedna planeta koja se retrogradnim kretanjem vraća u prethodni znak i prva dolazi do planete koja simbolizuje predmet pitanja. Na taj način spriječava ispunjenje željenog, koje je predstavljeno prvom aplicirajućom konjunkcijom - ME23°Ar     JU28°Ar     VEr1°Ta

Drugi oblik ove opstrukcije aspekta postoji kada brža planeta aplicira sporijoj, ali ona, pre perfektiranja kontakta, isti ostvaruje sa trećom, još sporijom planetom - ME14°Ge     VE18°Ge     MA19°Ge

Treći oblik se javlja kada se planeta aplicira drugoj planeti koja nije signifikator pitanja ili se spaja sa planetom koja prijenosi svetlost na treću planetu koja nije signifikator pitanja - MA16°Co     SA19°Ar     JU25°Ar

Al Biruni daje samo jednu vrstu abscisije, prvu (a), od Abu Mašarove tri. Bonati opisuje dva tipa, (a) i (b), ali u oba slučaja daje primjere gdje će "uljez" aspektirati oba signifikatora. Šoner i Dariot čine isto. Lili opisuje samo tip (b) i naziva ga frustracijom. Njegov primjer prikazuje kako "uljez" aspektira oba signifikatora:

ME10°Ar MA12°Ar JU13°Ar

ME i MA su signifikatori, ali MA prvi ulazi u konjunkciju sa JU, pri čemu je ME frustriran u namjeri da uđe u konjunkciju sa MA. U pitanjima ovo simbolizuje kao i ono poslovično "dva psa se kolju, a treći uzme kost."

Lilijev primjer, po njegovoj definiciji, ne može biti skupljanje svjetlosti, pošto su signifikatori u aplikaciji, ali u krajnjem slučaju on će se opet osloniti na njegov "potpuno prirodni ključ za svu astrologiju" da bi, ipak, ovdje pronašao perfekciju u završnoj analizi.

5. Kontrarnost (protivljenje)

Ovo je specifičan tip ometanja karakteriziran retrogradnim kretanjem ometajućeg planeta. Abu Mašar opisuje dvije vrste ometanja retrogradnim planetom pod različitim nazivima. To su "otpor" i "presijecanje svjetlosti". "Otpor" je striktno uslovljeno definisan lakoćom ili težinom svakog planeta koji učestvuje u ometanju. Najlakši planet (od tri) mora se nalaziti u aplikaciji ka najtežem, dok je treći planet teži od najlakšeg, a lakši od najtežeg. Dalje, on mora biti u direktnom hodu u horaru, ali praktično u prvoj stanici (veoma sporog kretanja) pa kad krene retrogradno, prvo kontaktira najteži planet (signifikatora koji prima aplikaciju), a onda i najlakši planet (aplicirajući signifikator) prije nego što dođe do perfekcije aspekta među relevantnim signifikatorima.

MA10°Sc SA16°Sc JU17°Ler

MA i SA su signifikatori u aplikaciji preko konjunkcije. JU, planet lakši od SA, ali teži od MA, približava se prvoj stanici na samom ulasku u retrogradno kretanje. Kada krene retrogradno, prvo sklapa 90° sa SA, a, onda, i MA, prije nego što MA uđe u konjunkciju sa SA.

Abu Mašarov naglasak je na prvom aspektu aplicirajućeg signifikatora, u ovom primjeru MA, sa "ubačenim" retrogradnim planetom (ovdje JU), iako ovo neophodno slijedi u vremenu aplikaciju JU ka signifikatoru SA (primalac aplikacije), pošto su oba uslovljeni definicijom "otpora". Šta ukoliko "ubačeni" retrogradni planet aspektira samo jedan od signifikatora? Evo dvije permutacije prvog primjera:

MA10°Co SA16°Sc JUr17°Le

MA i SA su signifikatori u aplikaciji preko konjunkcije. JU kreće retrogradno i sklapa 90° sa SA prije nego što MA sklopi 60° sa SA.

Ovo je, izgleda, Abu Mašarov primjer "presijecanja svjetlosti" koje podrazumjeva učešće retrogradne planete (abscisija), osim što se "umetnuti" planet nije vratio iz slijedećeg znaka.

MA10°Sc SA16°Co JUr17°Le

MA i SA su signifikatori u aplikaciji preko konjunkcije. JU kreće retrogradno i sklapa 90° sa MA prije nego što MA sklopi 60° sa SA.

Ovaj primjer se može smatrati abscisijom (Abu Mašar), gdje se, u stvari, ne postiže perfekcija jer je prva aplikacija aplicirajućeg signifikatora ka "ubačenoj" planeti, a ne ka signifikatoru koji aplikaciju prima, iako su signifikatori bili u aplikaciji. Naglasak koji Abu Mašar stavlja na aspekt koji aplicirajući signifikator prvo sklapa sa "ubačenim" retrogradnim planetom navodi na zaključak da on temelji interpretaciju na promjeni plana sopstvenom voljom (osoba koja pita), u ovom slučaju kada je suočena sa pehom ili otporom koji stoji na putu njenoj želji, prije nego što dođe do ostvarenja iste.

Bonati kaže da je ovaj tip ometanja nazvan "protivljenje" jer je "umetnuti" planet, lakši i brži od signifikatora koji prima aplikaciju, trebalo da nastavi svojim putem, ali je umjesto toga uradio suprotno i krenuo retrogradno prema njemu, "Zbog čega je, ako je pitanje postavljeno o nečemu što je izgledalo da će se ostvariti (zbog direktne aplikacije signifikatora) ... stvar uništena zbog retrogradnosti.".

Pošto se ometajući planet mora retrogradno kretati, ovo ne mogu biti SO ili MO. Drugo, mora postojati planet koji je lakši od njega i teži od njega, pa ME i SA takođe otpadaju. Ovo ostavlja VE, MA i JU kao jedine planete koje su u stanju da budu retrogradni "ometači" po definiciji "otpora".

Kada dođemo do Lilija, ne nailazimo na pomen "protivljenja". Ali, ako sakupimo Lilijeve komentare o retrogradnom kretanju koje utiče na planete pri perfekciji njihovog aspekta, možemo doći do slijedećih principa:

Aplicirajući planet kreće retrogradno - refranacija;

Primalac aplikacije retrogradan: "Kada je planet direktan i na ranijim stepenima, a retrogradni planet na kasnijim stepenima...ovo je loša aplikacija i u zraku pokazuje veliku promjenu, u pitanju naglu ili neočekivanu izmjenu.";

Oba signifikatora retrogradna: "Kada su obje planete retrogradne...ovo je loša aplikacija i argument za ili neočekivanu perfekciju, ili prekid stvari, u skladu sa signifikacijom koje ove dvije planete imaju.";

VE10°Ta SAr16°Co MAr17°Co

Retrogradni MA se spaja sa retrogradnim SA, a onda sklapa 120° sa VE. Na kraju, VE sklapa 120° sa SA.

Lilijev sud bi zavisio od signifikacije dva planeta koji se prvo susreću u retro hodu. Ako su SA i Ve signifikatori, onda MA ometa "protivljenjem", posao je prekinut, a željeni ishod je onemogućen. Ako su VE i MA signifikatori, SA presijeca svjetlost aplicirajućih signifikatora (isto bi bio slučaj da je SA bliži VE i VE sklopi 120° s njim prije nego što sklopi 120° sa MA). Al Biruni isto razmatra ovu mogućnost, nazivajući je "pratilac" jer jedan planet prati drugi u retrogradnom hodu. On kaže da ovdje nema "vraćanja" (odnosi se na svjetlost, o tome će kasnije biti riječi). Pa ipak, ova konjunkcija, iako nema odbijanja, nije istovjetna onoj u kojoj su planete direktne, nego je inferiornija po značaju. Al Birunijevo "vraćanje svjetlosti" takođe ne nalazimo kod Lilija.

6. Vraćanje svjetlosti

Kada jedan planet aplicira drugom, on mu šalje svoju svjetlost da bi je ovaj drugi primio. Ovakva aplikacija, ako je neometana, dođe do perfekcije kada planete sklope egzaktan aspekt. Vraćanje svjetlosti zavisi samo od stanja jednog od signifikatora i ne uključuje treći planet. Po Al Biruniju i Abu Mašaru, vraćanje svjetlosti se dešava kada je jedan od signifikatora ili retrogradan, ili spaljen.

MA10°Ge JU12°Le SO19°Le

MA i JU su signifikatori. MA aplicira ka JU i šalje mu svoju svjetlost, ali, JU je oslabljen spaljenošću i vraća svjetlost MA nazad ka MA.

MA10°Ge JUr12°Ar SO19°Le

MA i JU su signifikatori. MA aplicira ka JU i šalje mu svoju svjetlost. Ipak, JU je oslabljen retrogradnošću i vraća svjetlost MA nazad ka MA.

U oba primjera, stanje signifikatora koji prima aplikaciju onemogućava perfekciju i svjetlost se vraća nazad planetu koji je šalje, ali se tu ne završava. Povratak svjetlosti može da ima dobre ili loše posljedice. Dobre, ako postoji recepcija između signifikatora i oni se nalaze u uglovima, ili su u sukcedentnim poljima. Loše, ako je aplicirajući signifikator onaj koji je retrogradan ili spaljen, i jedan, ili oba signifikatora se nalaze u kadentnim poljima. Iako je perfekcija signifikatora spriječena i, stoga, stvar o kojoj je pitanje postavljeno ispadne drugačije, nego što se nadalo, naši prethodnici kažu da završetak svega može biti "sa poboljšanjem" (Abu Mašar), "sa zadovoljstvom" (Al Biruni) i "dobra, korisna i sa dobrobiti" (Bonati).

Bonati kaže:

Na primjer, JU je u Ar, recimo na 10°, ali je retrogradan, ili spaljen i na uglu. Uzmimo da je 5° Ar na ASC, a MA je na 4° Co na uglu 10. polja, ili je na 4° Aq u sukcedentnom polju. MA je pridružen JU preko aspekta, prima ga po znaku i povjerava mu svoju dispoziciju i vrlinu, ali JU, pošto je retrogradan, ne može tu vrlinu zadržati, te mu je, stoga, vraća. I takav povratak je dobar i koristan sa profitom jer je MA na uglu, ili u sukcedentnom polju pa može da zadrži vrlinu koju mu je JU vratio. Kasnije, cjelokupna vrlina MA ostaje takva da će stvar o kojoj se pita biti unaprijeđena od njegove vrline i moći.

Pošto je ovakvo vraćanje svjetlosti okarakterisano kao "dobro i korisno sa profitom", ono sugeriše da se pitalac može "izvući" dostojanstveno i "u jednom komadu" iz situacije o kojoj je pitanje postavljeno, a u koju je htio da bude umješan - on je slobodan da ide dalje ka nekom drugom cilju, koji je simbolično prikazan slijedećom aplikacijom njegovog planeta.

Vraćanje svjetlosti takođe može imati i loš ishod - "sa korupcijom" (Abu Mašar), "destruktivan" (Al Biruni), "beskorisno, zlo i sa stetom" (Bonati). Abu Mašar i Al Biruni specifično prikazuju aplicirajući signifikator kao spaljen, retrogradan i kadentan, dok je primalac aplikacije na uglu ili sukcedentan.

MA4°Co JU10°Pi SO12°Co
(ASC25°Ar, MA kadentan, JU u sukcedentnom polju)

MA i JU su signifikatori. MA aplicira ka JU i šalje mu svoju svjetlost, ali je ona oštećena spaljenošću MA pa JU vraća svjetlost MA sa gubitkom jer je MA kadentan.

MA4°Cor JU3°Ta

MA i JU su signifikatori. Kadentni MA aplicira brzo u sred svog retrogradnog hoda ka JU i šalje mu svoju svjetlost, ali je ona oštećena retrogradnošću MA pa mu je JU vraća sa gubitkom jer je MA kadentan.

Već pomenuti autori pišu o aplicirajućem signifikatoru kao da je on uvijek vladar ASC i signifikator osobe koja pita, dok je primalac aplikacije vladar stvari o kojoj se pita. Time ističu da će spaljen ili retrogradan vladar ASC biti primoran da primi svoju svjetlost nazad sa lošim ishodom. U ovom slučaju klijent je sumnjivi faktor, stvar o kojoj se pita je ispravna. Bonati jedino razmatra spaljenost i retrogradnost primaoca aplikacije, dok je kadentan položaj aplicirajućeg signifikatora garant povratka svjetlosti sa gubitkom.

Al Biruni koristi poseban izraz da opiše spaljen ili retrogradan signifikator. Bilo da se radi o aplicirajućem ili primaocu aplikacije - Al Biruni ga naziva "sumnjivim'. Ako nešto i obećava, nije u stanju to i da ispuni, ali ovim izrazom on obuhvata i druge potencijalna stanja planeta - detriment, pad, kadentnost, averziju ka ASC, aflikciju od malefika ili, generalno, pritisak od loših aspekata. Po njemu, stanje signifikatora može biti toliko teško da prevazilazi "sumnjivo" i ide u potpuno neoperativno.

Abu Mašar kaže da ako su oba signifikatora spaljena i kadentna (ne i retrogradna - ovo je Al Birunijev koncept "pratioca" i ovdje nema povratka svjetlosti), "zahtjev nema ni kraja ni početka", tj. ne postoji horarno pitanje koje bi se moglo razmatrati, pošto su signifikatori u tako lošem stanju da je sretan ishod ovdje nemoguć. Al Biruni smatra da ako su oba signifikatora u lošem stanju, onda "od početka do kraja nema ničega osim uništenja i propasti". Bonati pojašnjava da je i sam položaj signifikatora u kadentnim poljima (nijedan nije spaljen ni retrogradan) dovoljan za vraćanje svjetlosti sa gubitkom i sprečavanje perfekcije. Evo njegovog primjera:

Uzmi za primjer nekog čovjeka koji je imao tovar na svojim ramenima koji nije mogao da nosi. On ga je dao drugom, a ta osoba mu je tovar vratila. Povratak tereta nije mu bio koristan, nego štetan. I tako, ako je pitanje postavljeno o bilo čemu, stvar je poništena...slabost oba planeta ovo prouzrokuje.

Po Liliju, spaljen planet prije treba interpretirati, nego procjenjivati, po snazi ili slabosti. Takav planet pokazuje čovjeka koji trpi veliki strah i potčinjen je nekoj moćnoj osobi. Retrogradan planet ukazuje na neočekivanu promjenu u stvarima. Povratak svjetlosti je stopljen sa generalnom procjenom stanja signifikatora koje podrazumijeva i procjenu snage ili slabosti i simboličnu interpretaciju.

Za razliku od gore opisanih šest vidova spriječavanja perfekcije aspekata, sada ćemo reći nešto više i o dve afirmativne situacije: prijenosu svjetlosti i skupljanju svjetlosti.

PRIJENOS SVJETLOSTI

Bonatijeva definicija prijenosa svjetlosti podrazumjeva središnji položaj (između signifikatora) najbržeg planeta, tako da je on u separaciji od jednog, a u aplikaciji sa drugim. Ovo je prvi tip prenosa svjetlosti:

JU11°Le ME14°Le VE16°Li

VE i Ju su signifikatori. ME je u separaciji od JU i u aplikaciji sa VE prenoseći, na taj način, svjetlost od JU do VE.

Separacija signifikatora upućuje na zaključak da je postojao pokušaj postizanja željenog cilja, ali bez uspjeha i trenutno stvar izgleda izgubljena, ali ME prenos svjetlosti simbolizuje perfekciju posredstvom treće osobe ili okolnosti. Ovaj prenos između signifikatora u separaciji slaže se sa definicijama koje srećemo kod Abu Mašara, Bonatija, Šonera i Dariota, koji ne pretpostavljaju aspektualnu vezu između signifikatora. Al Biruni uglavnom razmatra prenos između signifikatora koji nisu u aspektu, dok Lilijeva definicija može da dozvoli separaciju ili nepostojanje aspekta između signifikatora.

Pomenuta četvorica, takođe, opisuju drugi tip prenosa svjetlosti:

ME15°Vi VE16°Ta JU21°Le

ME i JU su signifikatori koji nisu u aspektu. ME aplicira ka VE i predaje joj svoju svjetlost. Ona, onda, aplicira ka JU i prenosi svjetlost ME do JU, tako dozvoljavajući perfekciju.

Al Biruni daje još jedan primjer ovog tipa prenosa između signifikatora koji nisu u aspektu:

ME15°Vi JU16°Le VE17°Sc

ME i JU su signifikatori u averziji. VE je u separaciji od JU i nosi njegovu svjetlost. ME sustiže VE i, na taj način, svjetlost JU je prenesena na ME.

Da li ovi isti tipovi prenosa svjetlosti mogu da daju rezultate i kada su signifikatori u aplikaciji? Nijedan od pomenutih astrologa ne poriče takvu mogućnost prenosa svjetlosti. Al Biruni spominje aplikaciju signifikatora u jednom primjeru, "ali daleko od konjunkcije". Šoner, kakav god da je raspored signifikatora, tvrdi da planet koji prenosi svjetlost mora da se pridruži drugom signifikatoru prije nego sto završi separaciju od prvog. Često je planet koji prenosi svjetlost MO, tako da, u slučaju aplicirajućeg aspekta između glavnih signifikatora, MO kao ko-signifikator, može samo da prikaže perfekciju stvari. Bonati ovo ni ne smatra prenosom svjetlosti već samo, jednostavno, perfekcijom oba signifikatora osobe koja pita sa signifikatorom predmeta pitanja.

Ako je "umetnuti" planet brz (kao sto je ME), onda, taj treći faktor može učestvovati u efektivnijoj perfekciji signifikatora, prema Lilijevom primjeru:

Neka je SA na 20° Ar, MA na 15° Ar, a ME na 16° Ar. Ovdje je ME brzi planet u separaciji od MA i prenosi vrlinu MA do SA. Ovo može da bude urađeno i preko drugog aspekta, kao i preko konjunkcije. I značenje ovoga u prosuđivanju je ovakvo: ako je SA obećao neku stvar, onda će takav čovjek, kao što je simbolizovan ME, obezbjediti svu pomoć od MA ka SA, pri čemu posao može biti još bolje obavljen.

Izgleda da Lili nagovještava mogućnost perfekcije signifikatora MA i SA bez ičije pomoći, ali umiješanost ME pokazuje način na koji ishod može biti uspješnije postignut. Sve će zavisiti od toga da li je ME prijatelj ili neprijatelj osobi koja pitanje postavlja.

Bonatijev primjer stavlja sve tri planete u isti znak:

ME15°Vi VE16°Vi JU21°Vi

ME i JU su signifikatori. Ovdje ME aspektira VE, zatim JU, na kraju VE aspektira JU. Moglo bi se, takođe, i tumačiti da ME aplicira ka JU, ali je VE na njegovom putu!

Drevni astrolozi se slažu sa idejom da planet predaje svoju svjetlost i vrlinu prvom planetu koji aspektira. Lili izbjegava pomen ovakvog prenosa. Njegova definicija zahtjeva signifikatore koji su već u separaciji ili u averziji. Gdje su već u aplikaciji, "umetnuti" planet mora da je u funkciji prenosa svjetlosti. U svakom slučaju, takav planet mora biti podvrgnut analizi u kontekstu podrške ili štetnosti koju može donijeti perfekciji signifikatora. U poglavlju koje se tiče "potpuno prirodnog ključa za svu astrologiju", Lili traži od nas da razmotrimo polje kojim "umetnuti" planet vlada, da bi, na taj način, procijenili da li će taj planet pomoći ili spriječiti stvar o kojoj se pita.

SKUPLJANJE SVJETLOSTI

Skupljanje svjetlosti se dešava kada oba signifikatora apliciraju prema trećem, superiornijem, planetu koji se kreće sporije od oba signifikatora. On ima ulogu sakupljača svjetlosti i na taj način dolazi do perfekcije preko treće osobe ili stvari.

ME15°Vi JU21°Li SA22°Ge

ME i JU su signifikatori u averziji. Oba apliciraju ka SA, koji skuplja njihovu svjetlost i donosi željeni ishod.

Al Biruni dozvoljava sakupljanje svjetlosti i kada su signifikatori već u aplikaciji. Lili dozvoljava "sakupljanje" samo kad signifikatori nisu u aspektu ili kad su u separaciji, ali, slijedeći svoj "ključ za čitavu astrologiju", slučaj sakupljanja svjetlosti, kada su signifikatori u aplikaciji, opet zavisi od toga da li je "sakupljač" prijatelj ili neprijatelj osobi koja pita.

RECEPCIJE

BONATI O KVALITETU PERFEKCIJE

Bonati klasifikuje lakoću perfekcije prema slijedećim uslovima koji se javljaju pri recepciji po znaku ili egzaltaciji:

Lako i čvrsto postignuta kad signifikator aplicira preko 60° ili 120° sa recepcijom;

Brzo, možda neočekivano, postignuta kada signifikator aplicira preko 120° bez recepcije;

Postignuta zalaganjem i entuzijazmom kada signifikator aplicira preko 90° sa recepcijom ili preko 60° bez recepcije;

Sa zalaganjem, entuzijazmom, ali sada uz upornost, naprezanje i neprilike kada signifikator aplicira preko 180° sa recepcijom ili preko 90° bez recepcije;

Teško ili nikad postignuta, iako nakon najvećeg zalaganja i truda, praćena nespokojstvom i tugom i uz očaj za prijatelje i voljene kada signifikator aplicira preko 180° bez recepcije;

Mašalah i Al biruni, čini se, sugerišu da su u okviru tradicije prisutni različiti pogledi po pitanju neophodnosti recepcije u perfekciji. Bonati tvrdi da, u slucaju prenosa svjetlosti, "prenosnik" mora biti primljen od prvog signifikatora da bi mu ovaj predao svoju svjetlost i vrlinu, koji je onda nosi drugom signifikatoru i tako donosi perfekciju, pod uslovom da sada "prenosnik" prima drugi signifikator u svoj domicil, ili egzaltaciju, ili kombinaciju dva manja osnovna dostojanstva. Slično tome, u sakupljanju svjetlosti "kolektor" mora primiti onaj signifikator koji mu prvi aplicira, a isti "kolektor" mora biti primljen od drugog signifikatora kada ovaj sklopi egzaktan aspekt s njim. Ipak, on priznaje da njegovi izvori nisu po tom pitanju jasni koliko bi on to želio i, stoga, kaže: "Pošto su te osobe bile mudrije od mene, njihova učenja trebaju biti podržana kakva god da je njihova namjera bila.". Arapska tradicija ne zahtjeva nedvosmisleno recepciju da bi došlo do perfekcije.

LILI O KVALITETU PERFEKCIJE

Perfekcija konjunkcijom na uglu sugeriše lako postizanje željenog cilja, čak i ranije, ako su signifikatori brzog kretanja i esencijalno i slučajno jaki. Duže vrijeme je potrebno sa signifikatorima u sukcedentnim poljima, a sa teskoćom i borbom, ako su u kadentnim poljima;
Signifikatori u aplikaciji preko 90°, ali esencijalno dostojanstveni i iz dobrih polja, mogu dovesti do perfekcije, inače ne, osim ako nisu u jakoj recepciji;
Signifikatori u aplikaciji preko 180° završavaju stvar jedino ako su o uzajamnoj recepciji i uz dodatnu pomoć prenosa svjetlosti, ali, ako nisu, Lili kaže:

Rijetko sam vidio da je išta došlo do perfekcije preko opozicije, a klijentu bi bilo bolje da je stvar bila poništena jer, ako se pitanje ticalo braka, supružnici su se rijetko slagali, a ako je pitanje bilo o novcu, pitalac je, istina, dobio svoj novac, ali ga je koštalo više da ga dobije sudskim putem, nego što je dug bio vrijedan.

Autor: Goran Končar