Opsta psihologija i psihologija licnosti u svetlu tradicionalne astrologije

  • 1 Odgovora
  • 6661 Pregleda
*

Van mreže Nataša

  • *****
  • 1570
    • www.tradicionalnaastrologija.com
Opsta psihologija i psihologija licnosti u svetlu tradicionalne astrologije
« poslato: Novembar 28, 2012, 10:10:35 pre podne »
ako tema na prvi mah moze izgledati kao cudan izbor za pisanje o tradicionalnoj astrologiji, previse javne price o psiholoskoj astrologiji iliti astropsihologiji, inspirisala me je da iniciram pricu o ovome obzirom da se TA "zamera" odsustvo psiholoskog pristupa. Dva su osnovna moja cilja ovde: da dokazem da tzv. astropishologija moderne astrologije ima vrlo malo od istinskog psiholoskog pristupa i da dokazem da TA ima daleko vise naucne psiholoske metodologije nego sto se to prepoznaje. Dva su osnovna razloga zbog kojeg se psihologiziranje odrice TA. Prvi je nepoznavanje ove materije (i materije psihologije kao nauke i materije TA) daleko najveceg broja astrologa danas, a drugi je nepoznavanje materije i od mnogih koji se pozivaju na tradicionalnu orjentaciju. Za pocetak pozabavicu se iskljucivo pojmom i predmetom psihologije kao nauke u najosnovnijim crtama da bih u kasnijim tekstovima presla na pojedine psiholoske pravce poput Psihoanaliticke teorije Sigmunda Frojda, Jungove Analiticke psihologije, Individualne psihologije Alfreda Adlera, Socijalne revizije psihoanalize Eriha Froma i Karen Hornaj, Bihejviorizma Dzona Votsona, Gestalt psihologije i spihologije polja itd. Pre ovoga pokusacu da kroz prizmu tradicionalne astrologije provucem strukturu licnosti, kako opste psihologije, tako i pojedinih psiholoskih skola i da definisem vezu izmedju pojedinih pojmova i simbolike tradicionalne astrologije sa psiholoskim pojmavima licnosti, njene strukture i crta, pojedinih sposobnosti poput intelektualne, psihomotorne i perceptivne, saznajnih procesa, temperamenta, emocija, motivacije, karaktera, socijalizacije itd. Takodje, jedan od ciljeva mi je da podstaknem kolege da se olako ne upustaju u psiholoske interpretacije natalnih karata bez da prethodno usvoje definisani predmet i metode astrologije kojom se bave kao i predmet psihologije kao nauke. Svako drugacije postupanje je jedan od glavnih uzrocnika prezira i podsmeha naucne javnosti prema nama. TA ne samo da ima definisan i jasan predmet vec i nekolicinu, iskljucivo, astropsiholoskih metoda. Ove dve kljucne stvari su nepoznate MA koja pretenduje da bude nosilac astropsihologije. Za pocetak da se okrenemo pojmu psihologije.

Pojam psihologija izveden je iz dve grcke reci, reci psiha i logos. Logos je rec cije je znacenje, bukvalno i izvedeno, poznato vecini. Psiha je prvobitno bila lik iz anticke legende koji simbolizuje lepotu i ljubav. Rimski pisac Apuleus iz II veka je u svom satiricnom romanu "Asinus aureus" (Zlatni magarac) prvi zabelezio legendu o ljubavi Psihe, lepotice i cerke jednog grckog kralja i boga ljubavi, Amora. U kasnijim delima ova rec postace personifikacija ljudske duse. U likovnim delima Rafaela, Rubensa i drugih Psiha je uglavnom predstavljena kao krilata devojka, ptica ili leptir. lepa devojka je cest prizor antickih mitova koji, preneseni, na deo tradicionalnog astroloskog predmeta, predstavljaju ljudsku dusu. Evo kako Dzon Froli ovo objasnjava u vezi sa simbolikom sfere zvezda nekretnica: " Persej je takodje spasio i Andromedu. Ona je, kao sto je to slucaj u mitovima sa svim mladim devojkama, prizor duse. U svakoj legendi ili bajci, ako naidjete na mladu devojku, prosto precrtajte tu rec i iznad napisite "dusa"- o tome je ovde rec." Tradicionalna astrologija pokriva daleko siru sliku od psihologije jer jasno razdvaja nivo sopstva, odnosno, licnosti, od nivoa 7 tacaka duse koje korespondiraju 7 planeta spoljasnjeg nivoa. Ovaj metafizicki deo psiholoske astroloske simbolike sasvim sigurno nije u skladu sa jednim jedinim nivoom koji pokriva psihologija kao nauka. Jednako tako, moderna astrologija, takodje, barata samo sa jednim nivoom, spoljasnjim, ali za razliku od psihologije nema niti utvrdjen predmet niti utvrdjenu i jedinstvenu metodologiju.

Dakle, strogo semanticki uzevsi, psihologija bi trebalo da bude nauka o dusi, ali tako metafizicki pojam poput pojma duse sasvim sigurno ne odgovara mogucem predmetu jedne materijalisticke nauke pa se psihologija definise i kao nauka o stanjima i procesima svesti, ali kako je i nesvesno legitimni deo njenog predmeta onda i ovaj deo postaje relevantan. Prvo sistematsko delo u kome su bila izlozena saznanja koja bi se mogla podvesti pod savremeno znacenje pojma "psihologija" bilo je napisano jos u IV v.p.n.e. Radi se o Aristotelovoj "De anima". Sama rec "psihologija" se pojavila tek u XVI veku po misljenju najveceg broja istoricara psihologije i to kod tri nemacka filozofa. Filip Melanhton u svojim predavanima "O dusi" prvi upotrebljava ovaj izraz. Psihologija se do kraja XIX veka razvijala uglavnom u ovirima filozofije. Put ka odvajanju psihologije kao posebne nauke vodio je preko pokusaja da se odredi njen predmet. Taj autonomni predmet istrazivanja i metodoloski pojmovni aparat koji je u skladu sa njim osnovni je preduslov za razvijanje samostalne naucne discipline. Ovde se ponovo vracam na sustinski nedostatak MA koja nema niti predmet niti stabilnu metodologiju. Ponovicu ovde deo teksta o predmetu i pojmu astrologije: " Najvažnija razlika između tradicionalne i moderne astrologije je u predmetu ove discipline i razumevanju prirode astrološke veze izmedju neba i Zemlje. Tradicionalna astrologija ima tačno definisan predmet dok moderna o ovome ne vodi računa jer se predmet moderne astrologije menja i proširuje sa gotovo svakim novootkrivenim objektom u bližem kosmosu. O prirodi astrološke veze astrolozi koji se bave modernom astrologijom, takodje, ne vode računa pa tako, ukoliko uopšte govore o ovoj temi, ovu vezu, kao što smo videli u tekstu, objašnjavaju kao uzročno-posledičnu, najčešće je opisujući kao silu koja nauci još uvek nije poznata i koja tek treba da bude otkrivena. Osnovno obeležje moderne astrologije je pored odsustva doktrinarne utemeljenosti i odsustva definisanog predmeta i nestabilna metodološka osnova koja se stalno menja i proširuje." Ako podjemo od ovoga dolazimo do zakljucka da je tesko razumeti na koji nacin tzv. astropsihologija dolazi do bilo kakvih zakljucaka koji imaju svoje racionalno opravdanje.

Kao sto je prethodno receno metafizicki pojam "dusa" nije odgvarao materijalisticki usmerenim duhovima otaca ove nauke. Pojam "svest" im je bio daleko prihvatljiviji jer je, pre svega, bilo moguce naci materijalnu osnovu svesti u mozgu kao vitalnom organu. Jedna od takvih definicija psihologije je definicija nauke o mentalnom zivotu, njegovim pojavnim oblicima i uslovima njegovog javljanja ili nauke o mentalnim procesima ciji su osnovni zadaci da analizira mentalno iskustvo u njegovim sastavnim delovima ciji osnov cine senzacije, slike i osecanja, da odredi zakone njihovih kombinovanja te da odredi fizioloske funkcije mentalnog iskustva. Osnovne metode ovako odredjenog predmeta psihologije bile su eksperiment i introspekcija. Ipak, introspekciji je osporena naucnost zbog nepostojanja mogucnosti objektivizacije dozivljaja vlastitih tokova svesti. Ovde je interesantno da nosioci nekih drugih struka poput knjizevnika na primer koriste pridev "psiholoski" samo za ona dela ciji autori analiziraju tokove svesti svojih junaka (Dostojevski, Dzojs, Prust itd.), a koje sami psiholozi osporavaju kao legitimni predmet svoje nauke.

U drugoj deceniji proslaga veka preovladalo je razmisljanje da je naucni metod toliko vazan u definisanju psihologije da mu se mora zrtvovati i sam njen predmet. Danas se psihologija odredjuje uglavnom kao nauka o ponasanju obzirom da je ponasanje moguci aspekt licnosti koji je podlozan objektivizaciji. Jedan broj psihologa, prevenstveno evropskih, zalagao se za eklekticki kompromis gde se predmet prosiruje na svesne procese i spoljasnja ponasanja pri cemu se naglasava da pojam "ponasanje" treba siroko shvatati i da on pokriva opazive oblike ponsanja kao sto su gestovi, govor, fizioloske promene i procese o kojima se moze zakljuciti samo indirektno, kao sto su snovi i misljenje. Tradicionalna natalna metodologija striktno razdvaja ponasanje od nekih drugih nivoa pa tako imamo vrlo rasirenu, ali slabo shvacenu pricu o vladaru ponasanja u tradicionalnoj astrologiji. O ovome ce nesto vise biti napisano nekom drugom prilikom. Iz ovog se moze naslutiti da je psihologija tek jedan nivo ukupne natalne sinteze obzirom da u tradicionalnoj astrlogiji razlikujemo bar tri nivoa razmatranja: subjektivni (psiholoski) gde razdvajamo nivo temperamenta, nivo ponasanja, inteligencije, nivo odnosa i nivo karaktera, zatim objektivni nivo spoljasnjih okolnosti gde se isti faktori razmatraju i prema prvom i prema drugom nivou i treci nivo arapskih tacaka koji, kao najdublji, prevazilazi svako moguco naucno poimanje jer zadire u metaificki nivo. MA funkcionise samo na prvom, odnosno, drugom nivou, ali bez prethodno utvrdjenog predmeta i pouzdane metodologije kako je vec receno.
astrološki tekstovi, izrada horoskopa, škola astrologije
www.tradicionalnaastrologija.com

*

Van mreže Nataša

  • *****
  • 1570
    • www.tradicionalnaastrologija.com
Re: Opsta psihologija i psihologija licnosti u svetlu tradicionalne astrologije
« Odgovor #1 poslato: Novembar 28, 2012, 10:11:11 pre podne »
Iako se kao godina nastanka psihologije uzima 1879. kada je osnovana prva psiholoska laboratorija u Lajpcigu opste je prihvaceno da je psihologija, nezavisno od striktno naucnog metoda, ipak stara koliko i ljudska civilizacija jer prva sistematizovana shvatanja o posihickom zivotu javljaju se jos u okviru filozofskih razmatranja o metafizickoj sustini prirode i coveka. Po analogiji sa telesnim jedinstvom, u prvoj filozofiji, psihicki se procesi razmatraju kao jedinstvena supstanca, tj. dusa. Ideja o odvojenosti duse od tela, ideja po kojoj se dusa "useljava" pa onda napusta isto se u vise varijacija javlja u dugom prednaucnom periodu razvoja ove nauke. Prvom grckom filozofu Talesu neki pripisuju zasluge za preokret unosenja reda i sistematicnosti, ali i logicnosti na ovom putu. Stav da sve pojave treba svesti na prirodno postojece elementa identican je i sa jednom od osnova astroloske simbolike u prvoj tipizaciji 4 elementa i, nesto kasnije, analognih 4 temeperamenta. Tales je inace ziveo u vreme prvih kontakata Grcke sa vavilonskom nebeskom naukom. Sam Tales se sa jednakim entuzijazmom bavio i proucavanjem astroloskih osnova. Iako se kao zvanicni pocetak grcke astrologije uzima IV v. p.n.e u vreme cvetanja hipokratske medicinske skole na ostrvu Kosu, proces prodiranja i razvijanja grcke astrologije je znatno stariji i zapocinje u vreme pojave prve filozofije prirode cije korene bastini i zvanicna psiholoska nauka. Hipokrat, otac naucne medicine, usvaja ucenje o cetiri temperamenta i Empedoklovo ucenje o zemlji, vodi, vatri i vazduhu. Kao sto vidimo, astrologija i psihologija dele isti filozofski koren. Od antickih vremena do danas moze se reci da gajimo dve paralelne psihologije. Jednu razvijenu na ideji izuzetnosti coveka i besmrtnosti njegove dusevne supstance i to od vremena prvog animizma, preko Homera, Platona do danasnjih parapsihologa itd. i drugu psihologiju izraslu iz imperativa za naucnom objektivnoscu koja se vise vezuje za Aristotelovu filozofsku misao. Od svih filozofa anticke Grcke tri su od znacaja za psihologiju kao nauku. Demokrit je verovao da je svet sazdan od sicusnih cestica u kretanju gde je sve vidljivo zavisno od njihovih medjusobnih dejstava. Dakle, i cestice iz kojih se sastoji dusa su malene, ali ipak materijalne. Od narocite je vaznosti za razumevanje kasnijih desavanja u razvoju psihologije kao nauke Demokritovo shvatanje da sve mentalne aktivnosti mogu biti objasnjene mehanicistickim principima. Tako neki veruju ne samo da je Aristotel usvojio Demokritove ideje o dusevnom zivotu vec da su psiholozi poput Secenova i Votsona duhovni nastavljaci Demokritove filozofije. Demokritovi atomi duse dovode se u vezu sa njihovim "refleksnim lukom". Ova objektivisticki usmerena objasnjenja dusevnog zivota od znacaja su za nalazenje materijalnog supstrata psihickih pojava sto je osnov za razdvajanje nenaucnog od naucnog. Ovoga nemamo u astrologiji ma koliko se neki ponavljali u tvrdnji da je astroloska veza izmedju neba i Zemlje upravo materijalisticka, fizicka iako se jos uvek ta sila ne prepoznaje. Jos je u antici doslo do podele koja tako nije pevazidjena ni do danas jer insistiranje na objektivnosti saznanja u proucavanju dusevnog zivota ostavlja veliki broj psihickih fenomena neobjasnjenim bas kao sto insistiranje na fizickoj zakonitosti astroloske veze neba i Zemlje oduzima svaku sansu za odredjivanje jasnog predmeta moderne astrologije. Tradicionalna astrologija je zbog toga u racionalno cvrscem polozaju.

Platon je, za razliku od Demokrita i Aristotela, verovao da su dusa i telo razlicite stvari. Takav psihofizicki dualizam dusu sagledava kao imaterijalnu celinu koja je sposobna da shvati idealan svet i koja nadzivljuje smrt tela. Dusa ima moc da nadvisi konkretnu neposrednost fizickih objekata i da shvati apstraktne relacije. Tradicionalno astroloski posmatrano ovo nije nista drugo do ideja o nivou sopstva i nivou duse u natalnoj astrologiji gde se sopstvo dovodi u vezu sa planetama, a dusa sa planetarnim tackama. Platon tako razlikuje psihicke funkcije kroz trojnost dusevne prirode, njen misaoni, emocionalni, odnosno, zeljni i nagonski deo. Misaoni deo smesten je u glavi, emocionalni u grudima, a nagonski u abdomenu. Ova trijada duse analogna je vavilonskom trojstvu SO-VE-ME jer su jedino ove dve planete unutrasnjeg, inferiornog sektora, stalno u Suncevoj blizini i cesto u orbisu. SO je simbol emocionalnog, odnosno zeljnog dela, odnosno srca jer se oduvek simbolicki vezuje za srce kao srediste covekove anatomije, VE nagonskog jer vlada mundanim XII poljem u Haldejskom poretku, a ME misaonim jer mu je mundano radovanje u I kuci, a I se kuca, prema analogiji znakova i mundanih kuca te sa njima uskladjenog  planetarnog poretka i ljudskog tela, dovodi u vezu sa mozgom i glavom. Jednako tako ovo dusevno trojstvo moze se simbolicki povezati i sa trojkom inferiornog planetarnog sektora: VE-ME-MO bez uplitanja Sunca kao stozera planetarnih sfera. VE je oduvek planeta vodenog elementa, a voda je tradicionalni element nagona i instikata. Otuda i njena logicka i matematicka veza sa XII mundanim poljem. Vrlo lako za proveriti ako se krene od prva, najdalje planete SA. MO je planeta koja pripada emocionalnom, VE nagonskom, a ME misaonom delu duse. Ova se veza ostvaruje i kroz astronomsku realnost prvog, solarnog i drugog, inferiornog trojstva. Kako se bozanska manifestacija poklapa na svim nivoima ne iznenadjuje istina koja nase vidljivo nebo prikazuje u savrsenom skladu i poretku koji je lako povezati sa filozofijom. Ostaje vecito pitanje da li je Platon "slucajno" dosao do ovog zakljucka ili ga je na isti usmerila vavilonska astrologija kojoj je veoma bio naklonjen jer u svojim "Zakonima" on dokazuje bozanstvenost nebeskih tela koje treba obozavati zbog vecne matematicke lepote njihovog kretanja. Ovaj perfektni sklad nije tesko uociti posmatranjem neba kroz duzi vremenski period. Ta matematicki skladna slika ninferironih planetarnih sfera na dvojak nacin se, dakle, moze dovesti u vezu sa Platonovim poimanjem dusevne strukture. Nije onda za cudjenje zasto se u tradicionalnoj astrologiji formirao faktor "vladara ponasanja" kao zasebni i pomno analizirani deo natala. Cvrsto vezan uz dve od tri planete koje korespondiraju sa Platonovom dusom predstavlja nista drugo do sustinu sopstva duse. O vladaru ponasanja ce biti ovde reci kada budem dosla do teme o psiholoskoj licnosti, razumevanju ovog pojma kod razlicitih psihologa i vezi iste sa cesto pogresno shvacenim vladarem ponasanja u astrologiji. O tome, dakle, u nekom narednom postu. Na kraju ovog duzeg uvoda u daleko siru raspravu da kazem jos da se Aristotel obicno uzima  za oca psihologije. Njegovo delo "O dusi" praktcno je celo posveceno psihologiji. Ipak, Aristotel nije preuzeo ucenje od Alkimena da je mozak centar dusevnog zivota vec ga je smestio u srce. Srce, astroloski jeste SO. Srce je srediste i motor ljudske biologije, a SO srediste naseg kosmosa iz kojeg se izvode sve veze planeta sa zodijackom sferom. O ovome je bilo vise puta reci na drugim topicima. Ovde je zato teme neophodno povezati. SO je tradicionalno srce, ali i sustina duse (vratimo se na pricu o tackama gde se solarna tacka duha dovodi u vezu sa sustinom duse), a ME pripadaju mozdane funkcije zbog cega je i njegovo mundano radovanje u I polju koje se anatomski dovodi u vezu sa mozgom. Ipak, ME pripadaju funkcije, ali mozak kao organ pripada SO. SO tako pkriva dva najvaznija vitalna organa u skladu sa svojim nebeskim znacajem. Aristotel je rekao da mozgu pripada funkcija hladjenja. Opet savrsena analogija sa hladnom i suvom planetom ME. Detaljnije o ovome mozete citati u pomenutim delima.
astrološki tekstovi, izrada horoskopa, škola astrologije
www.tradicionalnaastrologija.com