Ne da je izmesano nego je kod 99% ljudi lunarno dominantno. Kada govorimo o podeli ove vrste, mi, zapravo, mislimo na podelu koja ljude klasifikuje na one koji su totalno lunarni, sa vrlo, vrlo malo solarnog u sebi, i one koji su pretezno lunarni, ali kod kojih se solarni princip cvrsce drzi i povremeno, kako bivaju stariji, sve vise dolazi do izrazaja. Da smo lunarni svi vidi se na svakom koraku. Volimo da jedemo, da sticemo materijalno, brinu nas zemaljske stvari, svetovno smo ambiciozni, zaljubljujemo se, stvaramo, svoju patnju postavljamo na pijedestal kojem se cesto i molimo pa od patnje pravimo idola (umetnicko stvaralastvo, pesnistvo). Ako i nismo narocito romanticni, onda smo vrlo alavi, vrlo banalni, teski sebi i drugima. Solarno u nama nas podseti povremeno na taj svet zaboravljenih ideja iz kojeg je sve proisteklo i cemu se sve vraca i taj momenat solarne inspiracije neke ljude definise ka solarnom tipu licnosti, iako i takvi u sebi gaje prozdrljivu lunu jer zivot izvan ovakvog koncepta nije moguc. Zivot je lunaran, ono sto dolazi posle zivota je solarna stvar. To je ona Frolijeva prica o fortuni koja predstavlja fazu MO, kolicinu iluminacije koja nedostaje lunarnom disku da bi privremeno zadovoljio vecitu glad. Fortuna je tako nasa zemljanost, nasa putenost, nasa zudnja, nase zelje, sve ono sto nas najcvrsce vezuje za zviot i sto predstavlja inspiraciju zemaljskog zivota. Solarno u nama je maleno i zakrzljalo, vrlo prikriveno i samo oni ljudi koji su ovoga svesni, mogu se smatrati solarnim tipovima licnosti. Solarni tip u pravom smislu te reci je covek koji je prevazisao zelju za zivotom, koji je prezreo zemaljski zivot, kojem isti vise ne predstavlja nista vise do pripreme za ono sto dolazi posle. U tom smislu, tek procenat na ovoj planeti pripada solarcima. Moze biti da je to onih 144 ooo novozavetnih, spasenih dusa.