61
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Nataša poslato Januar 31, 2018, 12:42:49 pre podne »Sujetan i gnevan covek.
Skorašnje poruke
62
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Cor scorpii poslato Januar 30, 2018, 10:39:53 posle podne »Стратегија? Нема он то. Писањем даје надрилитерарни одушак својој компулсивној потреби за (интелектуалном) онанијом.
63
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Nataša poslato Januar 30, 2018, 10:21:48 posle podne »To onda samo znaci da se previse bavi nama cim razvija taktiku. Hvata me jeza od pomisli na to jer sta mu je, onda, strategija. Posmatrac iz prikrajka. Cemu?
64
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Cor scorpii poslato Januar 30, 2018, 08:59:28 posle podne »Ааааааа, нееее...он тебе воле и поштује, од тебе и научи понешто, проблем њему, а још више теби, смо ја и Мики. Наступа са ненадјебиво суптилном тактиком психолошког ратовања која циља на разбијање нашег монолитног наступа, мора да су га томе групно подучавали у купатилу главног стожера ХВ-а док је испод туша хватао сапун. Јбг, без муке нема ни науке.
65
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Nataša poslato Januar 29, 2018, 08:19:27 posle podne »A ja razumela da se obe kvalifikacije odnose na mene:))) Pise gotovo ko Milan Radmanovic, taman ga toliko i tako razumem.
66
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Cor scorpii poslato Januar 29, 2018, 05:27:19 posle podne »Citat
Prvosvećenici Nataši s jedne njene strane sjedi paranaoik, sa druge raspojasani manijakalni oboljeli, ko dva nahuškana psa, a nju ne smetaju eskapade ludaka, ona i elementarno dostojanstvo žrtvuje da bi još više blistala u kontrastu sa takvim environmentom.
Влајко ме окарактерисао у складу са природом манифестације својих најтежих симптома који се најбоље очитују у упорном а смјехотресном покушају наметања властитих сомнабуналних бунцања о астрологији и још трагикомичнијим напорима да се уђе у "Астролошке дијалоге" без тачног одговора на постављена питања.
67
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Nataša poslato Januar 28, 2018, 08:45:43 posle podne »A gde je Goran u svemu ovome, nije fer da ostane neobradjen. Hahahaha. Nego Miki, paranoidni inzenjeru bez posla, odakle ovaj poznaje tvoju gestikulaciju i mimiku, da te ne stalkuje Gnomo fiziognomer kad smo vec kod paranoje. 
68
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Miki poslato Januar 28, 2018, 08:27:59 posle podne »Hahahahahahahaaaaaa
69
Natalna astrologija / Odg: Karakteristike Vodolije pred otkriće Urana
« Poslednja poruka od strane Gnomo poslato Januar 27, 2018, 03:41:22 posle podne »Koja ste vi tragikomična klika. Ričete tamo za odgovorima i kad vam se ponude onda zalupite vratima. I onda se iza zatvorenih vrata ponašate ko 3 hiperaktivna majmuna u uskom kavezu - a ja samo mislio da vam repliciram, između ostalog i zato, što su neki iz vaše Facebook grupe željeli da više pišem o Zodijaku. Ja nisam danguba koja po cjeli dan visi na forumu, pa da na 40 replika u minuti rafalno odgovaram, ja imam ozbiljan posao i djecu o kojoj se brinem. Neću vas više samarati tamo na Facebooku, samo ću ovdje iznijeti moj stav i to je to - nema veze što nećete objaviti.
Dakle, kao što već napisah, za mene je Zodijak uvjek bio držač za jednu neobično dubokomislenu, tipologiju životnih gardova, koja je sva zarasla u korov lakovjernosti i gluposti i koju je nemoguće rehabilitirati zbog guste patine vračarstva i šarlatanerije preko nje. A pri tom je svim drugim tipologijama ubjedljivo nadmoćna, iako potječe iz vremena kad je ljudski um buncao bez viska i kanapa. Da su takve olupine od modela - 4 Elementa kao faktor reda (po tri varijacije svakog agregatnog stanja) - imale nekog smisla u toj karakterologiji bilo je već dovoljno neobično. Ali kad sam jednom takoreći iz zajebancije kontemplirao o vezi kaldejskog reda sa zodijačkim znakovima stvar je tek onda postala bizarna - tu je tek sve leglo jedno na drugo, ko žlice u ladici, iako sam se nadao da neću morati zaglibiti dublje u astrologiju.
Pošto smo se već ranije složili da su horoskopi smeće, neću dirati tematiku prognoza, nego ću samo pokušati reducirati sistem antičke astrologije na ono što se i racionalno i empirijski pokazalo kao smisleno - na zodijak, kaldejski red planeta i elemente, i to isključivo u statičnom smislu, samo kao simbolički model. Jasno je da se sve ovo s moje strane doima nedosljedno: prihvatiti arhajski model u kojem čovjek ima simbolični link sa univerzumom, ali odbaciti skoro svo naslijeđe koje je tu sadržano. Ali tko je uvidio koliko ljudska fantazija zna bujati i koliko besmislica zna da se nareda oko jednog istinitog uvida, zna i da to nije apsurdno. Provjeravao sam osim modernih i vaše analize i prognoze - zaključak: sve je to šupljak i drži se žilavo samo zahvaljujući brojnim trikovima ljudske duše, kojim ova kompulsivno zaobilazi realitet.
Zodijakalna tipologija ne treba platonsko->aristotelovsko->ptolomejsku doktrinu o nebeskim sferama, gdje je zodijak jedna nevidljiva, nematerijalna, nemanifestirana sfera iznad zvjezdane i tek se aktivira u dodiru sa mundanim kućama; ili još luđe, Zodijak kao bezzvjezdana, transcendentna sfera, a iznad nje sfera božanskog pijadestala i još jedan level iznad sfera božanskog trona. Ovdje me već vata vrtoglavica. To astrološko naslijeđe je jedan lijep ali isprazan sinkretizam i samo slijedbenik tobožnje objave tri-put-velikog mora misliti da zodijački znaci kao (latentne) ličnosti nemaju smisla. U helenističku astrološko-kosmološku viziju, u vrijeme kad je nastala kompletna horoskopija skalilo se onomad sve i svašta, kao što su se u svako imperijalno doba diverzne kulture sponatano tkale jedna u drugu. I sam Hermetizam je mix staroegipatskih, židovskih, perzijsko-kaldejskih, neoplatonskih i stoičkih elemenata. Ovdje naravno nitko nema problema sa sinkretističkim karakterom helenističkog astrološkog sistema, sve je veli fino sjelo, ali isti takvi imperijalni historizam 19-tog i 20-tog stoljeća, kad su teozofski (percepcija mističnih religija istoka) uplivi modelirali astrologiju, je apsolutno nedopustiv. Dakle, helenistička astrologija je jedan sređeni konglomerat kaldejske omen-astrologije, egipatske dekanske i grčkog kosmološkog i prirodo-filozofskog naslijeđa (Timaios). Da su egipćani ili mezopotanci bili aborigines, ti grčki pra-astrolozi bi i njihovu kozmologiju ubacili u priču i onda bi glava bila tamo gdje je dupe itd. Po svemu sudeći su jedino kaldejci imali donekle valjanu intuiciju (i to je vrijedno svakog čuđenja i divljenja) i stvorili sistem koji je odslikavao nešto; i to onaj gdje su iz brzine kretanja (ili po stacionarstvu planeta) planeta izveli “kaldejski red” i, isto tako i 12 kriški zodijaka po mjeri relativnih brzina planeta, i stavili ih u odnos. Pretpostavljam da je njihov zodijak već sadržavao triplicitetnu podjelu, znači i elemente, iako ih je ruku na srce tek Valens prvi put eksplicitno razapeo preko Zodijaka, koliko je sad poznato iz istorije astrološke literature. Ali ima i jedna interesantna teza od Robert Schmidta, gdje prvotni grčki nazivi zodijačkih znakova sadrže u sebi elementarnu podjelu koja do Valensa nije bila eksplicirana. Tu dakle imamo sve potrebne namirnice za jedino smisleno u tome - karakterologiju.
Zodijački znakovi, veli, su odrazi najprije četri obratne točke na ekliptici. Da, i šta dalje? Kako dolazimo do 12? Zašto se jedna četvrt zodijaka, gdje ne postoje astronomske točke, djelio dalje na 3 djela i ne na 2, 4 ili 5. Nataša: “Ulaskom u Bika, dani postaju jos duzi, vreme toplije, a kako je bik veca i snaznija zivotinja od ovna asocijacija u vezi sa snagom Sunca je prilicno direktna. Ulaskom u Bliznace toplota je duplirana u odnosu na pocetni prolecni znak Ovna. Od ove tacke, odnosno, od starta Raka, Sunce dostize maksimalnu severnu tacku odakle se vraca niz nebeski ekvator, a kako Rak ide napred nazad, odnosno, levo desno, ova solarna prekretnica podseca na kretanje ove zivotinje.” Mislim da ovo može samo okorjeli hermetičar uzeti ozbiljno, a za ostale je, posebno ovo za Blizance, nešto kao citat iz loše slikovnice za djecu. Pri tom sve nekoherentno, izmješani astronomski i klimatski modeli - Ovan počinje sa astronomskom činjenicom ekvinocija, na nivou znanja; dok su Bik i Blizanci čulni uvid rasta toplote; pa onda opet Rak kao ravnodnevnica.
Zodijak se faktički tradicionalno veže uz astronomiju, ali kao sistem dvanesterac suštinski nema veze s tim. Ono što on jest, transcendira sve to, jer to je jedan idejni, statični koncept, neovisan o kretanjima i fazama, i kao takav važi kako za sjevernu, tako i za južnu hemisferu. Moguće je da su prvotne intuicije već rano bile izracionalizirane u astronomskom duhu. Isto tako je i moguće da da teozofi i nisu bili kompletni hohštapleri, ako su uopće oni iznjeli na svjetlodo tada nejasnu karakterologiju. Ili je to jedan kolektivno izidealizirani produkt - svatko je pomalo izoštrio sliku. Isto kao kad se morfiraju lica proizvoljnih pojedinaca dobije se ideja ljepote. Isto tako postoji i fenomen eficijentnosti grupne misli, kad se “morfiraju” mišljenja pojedinaca. U ovom smislu bi jedino smisleno zvjezdoznanstvo bilo rođeno upravo tada kad vi mislite da je doživjelo kliničku smrt, dok je vađ sistem hrpa kostiju.
Dalje, kad se malo prelista drevna astrološka literatura, nebi se baš reklo da su zodijački znakovi tako suvi i koščati kao u natašinim, ptolemejovim ili opisima njegovih prethodnika, samo par astronomskih natuknica po svakom znaku. Čak i Zodijak helenističke ere ima na sebi i mesa i masti. I to, rekao bih, u tendenci sve više iz generacije u generaciju. Ako su Ptolemeus i oni prije njega bili škrti u izrazu, već kod Valensa imamo opipljive karakterološke opise, koji bi vama trebali izazivati grč i bol, ali pošto su Valensovi.: “Men born under this sign are malicious, haters of their own families, incorrigible, self-willed, deceitful, tricky, concealing everything, misanthropic, godless, accusers, betrayers of reputations and the truth, envious, petty, occasionally generous, uncontrollable.” - kakve veze ovo ima sa astronomijom? Ili Firmicus na temu “essential qualities” Ovna kao “sign of Mars”: “fiery, aggressive, four-footed, sensual, with lascivious eyes, restless, impulsive, passionate, lustful.” Kakve veze ima impulsivno, agresivno, požudno, lascivno sa ravnodnevnicom? Uostalom zar i Vaga nije ravnodnevnica? Kakve veze ima sa dolaskom proljeća kad je rano proljeće u odnosu na proteklu oštrinu zime lakoća, lahor, blagost? Ili i znatno ranije, kao što sam već naveo na forumu, skoro cjelo stoljeće prije Ptolomeja su u Petronijevom "Satirikonu" zodijački znakovi koristili kao jedna satirička karakterologija znakova, bukvalno u tonu današnjih trivijalnih časopisa. Čak je i velečasni Trimahlion svoj status patrijarštva objašnjavao karakternim crtama znaka pod kojim je rođen. Šta se tu mislio pod “rođeni u znaku tom-i-tom” nije precizirano, (valjda pozicija ASC), ali u svakom slučaju su modeli ponašanja pripadali zodijačkim znakovima, i to suštinski.
Dakle kao što je Morin konstatirao čisteći astrološki sistem od gluposti, zodijački znakovi su disperzija primum mobile “svjetla” u takoreći 12 farbi koje djele prirodu sa domicilnim planatama, ne zato što bi planete određivale njihovu suštinu, nego obrnuto (i zato zodijački znakovi važe za sjevernu i južnu hemisferu). I to isključivo po domicilnom modelu. Ostala dostojanstva su ionako besmislice, velim ja, ali dobrim djelom i Morin. U uvodu “Astrologia Gallica” ovaj kategorički odbacuje granice, dekane i lica, kao bezvrijedni otpad egipćana, arapa i kaldejaca, nošen samo inertnom snagom tradicije i ne uvidom. Za razliku od ostalih dostojanstava, domicili proishode iz jednog elegentnog sistema odnosa planeta i znakova. Dakle, čak da egzaltacije, tripliciteti, termini, monomorije i imaju nekog smisla, opet domicili u smislu određenja zodijačkog znaka strše samo svojim imenom “kuća od planeta” koje sigurno nije samo dekorativno. Uostalom, i Ptolemeus je ukazao na srodnost planeta i “kuća planeta” i domicilnom odnosu posvetio cjelo poglavlje, dok o načinu srodnosti znakova sa planetama koje ih egzaltiraju nije ništa pisao.
Egzaltacije su jedan besmisleni atavizam koje nitko ne zna objasniti kako treba, u najboljem slučaju, samo polovično, pa ostaje samo da ih se neupito prihvati, silom općeprihvaćenosti. Mnogi drevni astrolozi nisu ni pokušavali objasniti egzaltacije. Nataša, za koju su svi astrološki fenomeni čista astronomska matematika, je pokušala, ali nije uspjela. Ona se poslužila Ptolemeusom, ne sasvim dosljedno, koji se sam očigledno hrvao sa njihovim osmišljavanjem, on npr. za Veneru veli da pripada Ribama zato što je vlažne prirode kao i predproljetno doba; dok za Natašu Venera jednostavno pripada Ribama zato što je tako u sekstilu sa sjedištem Mjeseca. Porfyrius vidi egzaltacije dnevnih planeta uvijek u trigonu prema jednoj od kuća dnevnih planeta, noćnih u sekstilu prema jednoj od kuća noćnih planeta itd. Šta god bilo, izvjesno je da interpretacije egzaltacija izgledaju uvjek nakrivljeno, šeprtljavo i polovično - naprosto zato što su apsurdne. Pri tom nisam ni spomenuo da smisao egzaltacijskih stupnjeva nitko ni ne pokušava objasniti, pa se na kraju sve gura u neku opskurnu biblijsku metafiziku. Najvjerovatnije je to, kako netko reče, konstelacija planeta u momentu otvaranja nekog hrama, i kao takva nema apsolutno nikakvog smisla.
Isto to važi i i za tzv. granice. I njima je logika labava i izvorišta nepoznata; sve se gubi u istorijskoj mrčini. Ptolemeus im je dao poprilično prostora u Tetrabiblosu bezuspješno se rvajući sa njihovom logikom, dok je Valens pokušao zavarat zbrku.
I oko triplciteta vlada poprilična konfuzija. Npr. Ptolomej je za Vatrene znakove koristio samo 2 vladara Sunce dnevni i Jupiter noćni (Mars za vodene i za dan i za noć); za Dorotheusa su vatreni vladari bili Sunce dnevni, Jupiter noćni i Saturn za oboje; za Schönera su bili Sunce dnevni, Jupiter noćni i Mars za oboje; za Morina Sunce dnevni, Mars noćni i Jupiter za oboje. Kod Lillya imam samo dva vladara po Elementu. Kod Antioha i Porfirija nema ni spomena tripliciteta. Našto to upućuje kad se ne može naći konsens? Pa da nitko nije zadovoljen objašnjenjem. A zašto nije? Zato što je sve to piljevina.
Lica do srednjeg vjeka nisu ni važili kao dostojanstva. Isto neki isprdak egipatske tradicije. Postoje sačuvani opisi u kojima svaki dekan ima tajanstvena egipatska imena o kojima nemamo pojma. To su više instrumenti vračanja i babske mađije. Isto tako i Monomorije (kao i sabijski simboli) nemaju ništa od samorazumljivosti, glupost i konfuzija, astrologija orakla i sujevjerja za mjesečare na javi.
I na kraju imamo kompletnu zbrku: Saturn je u Ovnu i u padu i u triplicitetu; Mars u Raku isto, Mjesec u Škorpionu itd. I kad se još monomorije, dekani/lica i granice nabace preko znakova nastaje zbrka koju nitko ne može procesirati osim za muljanje - taj visoki koncentrat vladarstva prvenstveno služi tomu da astrolog post festum uvjek nađe neku determinantu za nešto; ako ovo, ovo i ovo ne pali, onda ovo.
I onda zbrka sa spolovima, u kojoj se posebno očituje kompulzivna asocijativnost drevnih ljudi. Mond-Merkur-Venera su ženski (unutrašnji) sektor kaldejskog reda. Mars-Jupiter-Saturn su muški. Po Ptolemeusu je još i Sunce muško, dok je Merkur neutralan, pa onda imamo 2 ženske i 4 muške planete, pa onda jedan zloćud mora seliti na drugu stranu, pa je planet muškosti Mars prekomandiran u žensku sektu. I onda glupost nad glupošću - spolnost zodijačkih znakova. Vatra i Zrak jesu odvojeni od Zemlje i Vode - ali ne po spolu! U pitanju je nešto daleko suptilnije od kurčevitosti i vaginolikosti! Za to mi treba daleko više prostora i vremena nego što raspolažem, zato to ostavljam netaknutim.
Dalje, Ptolemeus je bio aristotelovac i po svemu sudeći je ozbiljno naštetio astrologiji ubacivajući aristotelove primarne kvalitete (vruće, hladno, suho, vlažno) kao odlike planeta, koje su se onda vremenom proširile i na znakove zodijaka. Pa pošto obe kvalitete (na znaku) ne mogu flipovati u suprotnost nego samo jedna, onda nastaje fiktivni problem dinamičkog kontinuiteta Zodijaka, koji ionako ne postoji, ali koji je stoljećima bio diskutiran. Ta klasicifikacija elemenata na taktilne kvalitete koji imjau status objektivne realnosti je glupost na kvadrat, vjerovatno nešto najgluplje šta je izrodio taj veliki um. Vjerovatno to nije ni njegova ideja nego se silom tradicije ušvercala u njegov sistem.
Da niste tako zabunkerisani u vašoj priči, primjetili bi da se moji opisi suštinske polarnosti Mjeseca i Saturna (Raka i Jarca stavimo po strani) uveliko podudaraju sa vašom aristotel-ptolomejovoj kozmologikom - utoliko prije što sam do ovih artibuta došao bez poznavanja kaldejskog reda. Još jednom:
hladnoća vs toplina
tvrdoća vs mekoća
suvoća vs vlažnost
vani vs unutra
dajina, distanca vs blizina, bliskost, dodir
svjetlo vs tama
Osim možda svjetla i tame, sve se glatko uklapa sferni univerzum. Ptolomej naziva Saturna najhladniji i najvanjskiji. Mjesec je najunutrnjiji od unutarnjih planeta (u odnosu na Sunce u središtu) i Saturn najvanjskiji od vanjskih, dakle unutar vs vani. Uz to dolazi i blizina vs daljina ili distanca. Unutarnje je meko, vanjsko je okorjelo, znači meko vs tvrdo. Unutarnje je i vlažno; vanjsko je suvo (vidi 2 orijentacije epitheliuma), dakle vlažno vs suvo. Unutarnje je i toplo; vanjsko je hladno, izloženo vanjštini, vjetrovima itd. - toplo vs hladno. Unutra je zatvoreno, tama; napolju je svjetlo - mrak i svjetlo. Ali kad se kaže da je Saturn najbliže “bogu” i prima najviše svjetla i isto tako Mjesec najmanje, ne bulazni se ništa više nego što se ovdje inače bulazni. Usput, intuitivno sam došao i do onog što Ptolemeus drži za Mjesečeve astromedicinske korespodence “nepce, jednjak i grotlo, želudac, stomak i maternica.” i Saturn kao koščani system itd. Dakle, da niste sekta, da ste malo otvoreniji, mogli ste nešto i naučiti o toj vašoj priči.
Sve ove gore navedene polarnosti se u jednom eteričnom svjetu metafora javljaju u punoj jasnoći analogija i do toga se ne dolazi matematikom nego rafiniranom fenomenologijom. O svemu tome se može napisati jedna debela metaforologija zodijačkog i planetarnog sustava. Taj level suptilne stvarnosti je nešto o čemu vi nemate ni tračak slutnje, a tu se sve odvija. Vi za razliku od toga operirate sa simbolima kao bageristi. Isto tako i svi ti vaši tradicionalisti àla Frawley, van Slooten, Brand itd. Ta sušta mehanika, tupava lego-astrologija je po svemu sudeći zajednička stilska odlika svih tradicionalista. Nigdje vizije, živa simbola, sagledavanja njegove unutrašnjosti u kojoj analogije zažive, nego sve izvana i mehanički, slaganje dogmatskih cigli jednu na drugu ili kao neko činovništvo koje stavlja kvačice na tabelarnu listu korespodenci. Još kad vam vidim te vase proleterske fiziognomije sve se sklapa u cjelinu. Sudeći po tvojoj Čukiću si ti, ako dopuštaš da te pozicioniram bez astrološkog naprezanja, hvala što dopuštaš, nezaposleni mašinski inžinjer kojeg ni jedan poslodavac neće, jer ti paranoidne crte strše u gestici i mimici, dok ti misliš da su te mađijski napadi crowleyijanaca doveli do toga, pa ti ništa drugo ne preostaje nego da se nadaš da ćeš dobitkom na tombuli putem elekcione astrologije izići iz turobnosti života. A Nataša mi doje kao neki ispaljeni mix profesora filologije i vidovite Zorke, što se vidi i iz iste ambivalentnosti u pisanju: rapidnog pada nivoa kad se spusti sa katedre u svakodnevnicu, gdje onda odjednom flipuje u zlonamjernu tračericu. Prvosvećenici Nataši s jedne njene strane sjedi paranaoik, sa druge raspojasani manijakalni oboljeli, ko dva nahuškana psa, a nju ne smetaju eskapade ludaka, ona i elementarno dostojanstvo žrtvuje da bi još više blistala u kontrastu sa takvim environmentom. Znači, klika čudaka u klimi paranoidnih isparenja, koja je na tom Facebook prostoru ko neke hijene na svom reviru, stalno netko ubacuje citate drugih astrologa da bi ih onda tragali zubima. Kad vas gledam tako na izgubljenoj koti, umislili da su na pojilu mudrosti, ne mogu vas mrziti. Ruku na srce, Nataši mogu i biti zahvalan, pošto sam čitajući njene blog-tekstove ponešto i naučio o istoriji astrologije.
Dakle, kao što već napisah, za mene je Zodijak uvjek bio držač za jednu neobično dubokomislenu, tipologiju životnih gardova, koja je sva zarasla u korov lakovjernosti i gluposti i koju je nemoguće rehabilitirati zbog guste patine vračarstva i šarlatanerije preko nje. A pri tom je svim drugim tipologijama ubjedljivo nadmoćna, iako potječe iz vremena kad je ljudski um buncao bez viska i kanapa. Da su takve olupine od modela - 4 Elementa kao faktor reda (po tri varijacije svakog agregatnog stanja) - imale nekog smisla u toj karakterologiji bilo je već dovoljno neobično. Ali kad sam jednom takoreći iz zajebancije kontemplirao o vezi kaldejskog reda sa zodijačkim znakovima stvar je tek onda postala bizarna - tu je tek sve leglo jedno na drugo, ko žlice u ladici, iako sam se nadao da neću morati zaglibiti dublje u astrologiju.
Pošto smo se već ranije složili da su horoskopi smeće, neću dirati tematiku prognoza, nego ću samo pokušati reducirati sistem antičke astrologije na ono što se i racionalno i empirijski pokazalo kao smisleno - na zodijak, kaldejski red planeta i elemente, i to isključivo u statičnom smislu, samo kao simbolički model. Jasno je da se sve ovo s moje strane doima nedosljedno: prihvatiti arhajski model u kojem čovjek ima simbolični link sa univerzumom, ali odbaciti skoro svo naslijeđe koje je tu sadržano. Ali tko je uvidio koliko ljudska fantazija zna bujati i koliko besmislica zna da se nareda oko jednog istinitog uvida, zna i da to nije apsurdno. Provjeravao sam osim modernih i vaše analize i prognoze - zaključak: sve je to šupljak i drži se žilavo samo zahvaljujući brojnim trikovima ljudske duše, kojim ova kompulsivno zaobilazi realitet.
Zodijakalna tipologija ne treba platonsko->aristotelovsko->ptolomejsku doktrinu o nebeskim sferama, gdje je zodijak jedna nevidljiva, nematerijalna, nemanifestirana sfera iznad zvjezdane i tek se aktivira u dodiru sa mundanim kućama; ili još luđe, Zodijak kao bezzvjezdana, transcendentna sfera, a iznad nje sfera božanskog pijadestala i još jedan level iznad sfera božanskog trona. Ovdje me već vata vrtoglavica. To astrološko naslijeđe je jedan lijep ali isprazan sinkretizam i samo slijedbenik tobožnje objave tri-put-velikog mora misliti da zodijački znaci kao (latentne) ličnosti nemaju smisla. U helenističku astrološko-kosmološku viziju, u vrijeme kad je nastala kompletna horoskopija skalilo se onomad sve i svašta, kao što su se u svako imperijalno doba diverzne kulture sponatano tkale jedna u drugu. I sam Hermetizam je mix staroegipatskih, židovskih, perzijsko-kaldejskih, neoplatonskih i stoičkih elemenata. Ovdje naravno nitko nema problema sa sinkretističkim karakterom helenističkog astrološkog sistema, sve je veli fino sjelo, ali isti takvi imperijalni historizam 19-tog i 20-tog stoljeća, kad su teozofski (percepcija mističnih religija istoka) uplivi modelirali astrologiju, je apsolutno nedopustiv. Dakle, helenistička astrologija je jedan sređeni konglomerat kaldejske omen-astrologije, egipatske dekanske i grčkog kosmološkog i prirodo-filozofskog naslijeđa (Timaios). Da su egipćani ili mezopotanci bili aborigines, ti grčki pra-astrolozi bi i njihovu kozmologiju ubacili u priču i onda bi glava bila tamo gdje je dupe itd. Po svemu sudeći su jedino kaldejci imali donekle valjanu intuiciju (i to je vrijedno svakog čuđenja i divljenja) i stvorili sistem koji je odslikavao nešto; i to onaj gdje su iz brzine kretanja (ili po stacionarstvu planeta) planeta izveli “kaldejski red” i, isto tako i 12 kriški zodijaka po mjeri relativnih brzina planeta, i stavili ih u odnos. Pretpostavljam da je njihov zodijak već sadržavao triplicitetnu podjelu, znači i elemente, iako ih je ruku na srce tek Valens prvi put eksplicitno razapeo preko Zodijaka, koliko je sad poznato iz istorije astrološke literature. Ali ima i jedna interesantna teza od Robert Schmidta, gdje prvotni grčki nazivi zodijačkih znakova sadrže u sebi elementarnu podjelu koja do Valensa nije bila eksplicirana. Tu dakle imamo sve potrebne namirnice za jedino smisleno u tome - karakterologiju.
Zodijački znakovi, veli, su odrazi najprije četri obratne točke na ekliptici. Da, i šta dalje? Kako dolazimo do 12? Zašto se jedna četvrt zodijaka, gdje ne postoje astronomske točke, djelio dalje na 3 djela i ne na 2, 4 ili 5. Nataša: “Ulaskom u Bika, dani postaju jos duzi, vreme toplije, a kako je bik veca i snaznija zivotinja od ovna asocijacija u vezi sa snagom Sunca je prilicno direktna. Ulaskom u Bliznace toplota je duplirana u odnosu na pocetni prolecni znak Ovna. Od ove tacke, odnosno, od starta Raka, Sunce dostize maksimalnu severnu tacku odakle se vraca niz nebeski ekvator, a kako Rak ide napred nazad, odnosno, levo desno, ova solarna prekretnica podseca na kretanje ove zivotinje.” Mislim da ovo može samo okorjeli hermetičar uzeti ozbiljno, a za ostale je, posebno ovo za Blizance, nešto kao citat iz loše slikovnice za djecu. Pri tom sve nekoherentno, izmješani astronomski i klimatski modeli - Ovan počinje sa astronomskom činjenicom ekvinocija, na nivou znanja; dok su Bik i Blizanci čulni uvid rasta toplote; pa onda opet Rak kao ravnodnevnica.
Zodijak se faktički tradicionalno veže uz astronomiju, ali kao sistem dvanesterac suštinski nema veze s tim. Ono što on jest, transcendira sve to, jer to je jedan idejni, statični koncept, neovisan o kretanjima i fazama, i kao takav važi kako za sjevernu, tako i za južnu hemisferu. Moguće je da su prvotne intuicije već rano bile izracionalizirane u astronomskom duhu. Isto tako je i moguće da da teozofi i nisu bili kompletni hohštapleri, ako su uopće oni iznjeli na svjetlodo tada nejasnu karakterologiju. Ili je to jedan kolektivno izidealizirani produkt - svatko je pomalo izoštrio sliku. Isto kao kad se morfiraju lica proizvoljnih pojedinaca dobije se ideja ljepote. Isto tako postoji i fenomen eficijentnosti grupne misli, kad se “morfiraju” mišljenja pojedinaca. U ovom smislu bi jedino smisleno zvjezdoznanstvo bilo rođeno upravo tada kad vi mislite da je doživjelo kliničku smrt, dok je vađ sistem hrpa kostiju.
Dalje, kad se malo prelista drevna astrološka literatura, nebi se baš reklo da su zodijački znakovi tako suvi i koščati kao u natašinim, ptolemejovim ili opisima njegovih prethodnika, samo par astronomskih natuknica po svakom znaku. Čak i Zodijak helenističke ere ima na sebi i mesa i masti. I to, rekao bih, u tendenci sve više iz generacije u generaciju. Ako su Ptolemeus i oni prije njega bili škrti u izrazu, već kod Valensa imamo opipljive karakterološke opise, koji bi vama trebali izazivati grč i bol, ali pošto su Valensovi.: “Men born under this sign are malicious, haters of their own families, incorrigible, self-willed, deceitful, tricky, concealing everything, misanthropic, godless, accusers, betrayers of reputations and the truth, envious, petty, occasionally generous, uncontrollable.” - kakve veze ovo ima sa astronomijom? Ili Firmicus na temu “essential qualities” Ovna kao “sign of Mars”: “fiery, aggressive, four-footed, sensual, with lascivious eyes, restless, impulsive, passionate, lustful.” Kakve veze ima impulsivno, agresivno, požudno, lascivno sa ravnodnevnicom? Uostalom zar i Vaga nije ravnodnevnica? Kakve veze ima sa dolaskom proljeća kad je rano proljeće u odnosu na proteklu oštrinu zime lakoća, lahor, blagost? Ili i znatno ranije, kao što sam već naveo na forumu, skoro cjelo stoljeće prije Ptolomeja su u Petronijevom "Satirikonu" zodijački znakovi koristili kao jedna satirička karakterologija znakova, bukvalno u tonu današnjih trivijalnih časopisa. Čak je i velečasni Trimahlion svoj status patrijarštva objašnjavao karakternim crtama znaka pod kojim je rođen. Šta se tu mislio pod “rođeni u znaku tom-i-tom” nije precizirano, (valjda pozicija ASC), ali u svakom slučaju su modeli ponašanja pripadali zodijačkim znakovima, i to suštinski.
Dakle kao što je Morin konstatirao čisteći astrološki sistem od gluposti, zodijački znakovi su disperzija primum mobile “svjetla” u takoreći 12 farbi koje djele prirodu sa domicilnim planatama, ne zato što bi planete određivale njihovu suštinu, nego obrnuto (i zato zodijački znakovi važe za sjevernu i južnu hemisferu). I to isključivo po domicilnom modelu. Ostala dostojanstva su ionako besmislice, velim ja, ali dobrim djelom i Morin. U uvodu “Astrologia Gallica” ovaj kategorički odbacuje granice, dekane i lica, kao bezvrijedni otpad egipćana, arapa i kaldejaca, nošen samo inertnom snagom tradicije i ne uvidom. Za razliku od ostalih dostojanstava, domicili proishode iz jednog elegentnog sistema odnosa planeta i znakova. Dakle, čak da egzaltacije, tripliciteti, termini, monomorije i imaju nekog smisla, opet domicili u smislu određenja zodijačkog znaka strše samo svojim imenom “kuća od planeta” koje sigurno nije samo dekorativno. Uostalom, i Ptolemeus je ukazao na srodnost planeta i “kuća planeta” i domicilnom odnosu posvetio cjelo poglavlje, dok o načinu srodnosti znakova sa planetama koje ih egzaltiraju nije ništa pisao.
Egzaltacije su jedan besmisleni atavizam koje nitko ne zna objasniti kako treba, u najboljem slučaju, samo polovično, pa ostaje samo da ih se neupito prihvati, silom općeprihvaćenosti. Mnogi drevni astrolozi nisu ni pokušavali objasniti egzaltacije. Nataša, za koju su svi astrološki fenomeni čista astronomska matematika, je pokušala, ali nije uspjela. Ona se poslužila Ptolemeusom, ne sasvim dosljedno, koji se sam očigledno hrvao sa njihovim osmišljavanjem, on npr. za Veneru veli da pripada Ribama zato što je vlažne prirode kao i predproljetno doba; dok za Natašu Venera jednostavno pripada Ribama zato što je tako u sekstilu sa sjedištem Mjeseca. Porfyrius vidi egzaltacije dnevnih planeta uvijek u trigonu prema jednoj od kuća dnevnih planeta, noćnih u sekstilu prema jednoj od kuća noćnih planeta itd. Šta god bilo, izvjesno je da interpretacije egzaltacija izgledaju uvjek nakrivljeno, šeprtljavo i polovično - naprosto zato što su apsurdne. Pri tom nisam ni spomenuo da smisao egzaltacijskih stupnjeva nitko ni ne pokušava objasniti, pa se na kraju sve gura u neku opskurnu biblijsku metafiziku. Najvjerovatnije je to, kako netko reče, konstelacija planeta u momentu otvaranja nekog hrama, i kao takva nema apsolutno nikakvog smisla.
Isto to važi i i za tzv. granice. I njima je logika labava i izvorišta nepoznata; sve se gubi u istorijskoj mrčini. Ptolemeus im je dao poprilično prostora u Tetrabiblosu bezuspješno se rvajući sa njihovom logikom, dok je Valens pokušao zavarat zbrku.
I oko triplciteta vlada poprilična konfuzija. Npr. Ptolomej je za Vatrene znakove koristio samo 2 vladara Sunce dnevni i Jupiter noćni (Mars za vodene i za dan i za noć); za Dorotheusa su vatreni vladari bili Sunce dnevni, Jupiter noćni i Saturn za oboje; za Schönera su bili Sunce dnevni, Jupiter noćni i Mars za oboje; za Morina Sunce dnevni, Mars noćni i Jupiter za oboje. Kod Lillya imam samo dva vladara po Elementu. Kod Antioha i Porfirija nema ni spomena tripliciteta. Našto to upućuje kad se ne može naći konsens? Pa da nitko nije zadovoljen objašnjenjem. A zašto nije? Zato što je sve to piljevina.
Lica do srednjeg vjeka nisu ni važili kao dostojanstva. Isto neki isprdak egipatske tradicije. Postoje sačuvani opisi u kojima svaki dekan ima tajanstvena egipatska imena o kojima nemamo pojma. To su više instrumenti vračanja i babske mađije. Isto tako i Monomorije (kao i sabijski simboli) nemaju ništa od samorazumljivosti, glupost i konfuzija, astrologija orakla i sujevjerja za mjesečare na javi.
I na kraju imamo kompletnu zbrku: Saturn je u Ovnu i u padu i u triplicitetu; Mars u Raku isto, Mjesec u Škorpionu itd. I kad se još monomorije, dekani/lica i granice nabace preko znakova nastaje zbrka koju nitko ne može procesirati osim za muljanje - taj visoki koncentrat vladarstva prvenstveno služi tomu da astrolog post festum uvjek nađe neku determinantu za nešto; ako ovo, ovo i ovo ne pali, onda ovo.
I onda zbrka sa spolovima, u kojoj se posebno očituje kompulzivna asocijativnost drevnih ljudi. Mond-Merkur-Venera su ženski (unutrašnji) sektor kaldejskog reda. Mars-Jupiter-Saturn su muški. Po Ptolemeusu je još i Sunce muško, dok je Merkur neutralan, pa onda imamo 2 ženske i 4 muške planete, pa onda jedan zloćud mora seliti na drugu stranu, pa je planet muškosti Mars prekomandiran u žensku sektu. I onda glupost nad glupošću - spolnost zodijačkih znakova. Vatra i Zrak jesu odvojeni od Zemlje i Vode - ali ne po spolu! U pitanju je nešto daleko suptilnije od kurčevitosti i vaginolikosti! Za to mi treba daleko više prostora i vremena nego što raspolažem, zato to ostavljam netaknutim.
Dalje, Ptolemeus je bio aristotelovac i po svemu sudeći je ozbiljno naštetio astrologiji ubacivajući aristotelove primarne kvalitete (vruće, hladno, suho, vlažno) kao odlike planeta, koje su se onda vremenom proširile i na znakove zodijaka. Pa pošto obe kvalitete (na znaku) ne mogu flipovati u suprotnost nego samo jedna, onda nastaje fiktivni problem dinamičkog kontinuiteta Zodijaka, koji ionako ne postoji, ali koji je stoljećima bio diskutiran. Ta klasicifikacija elemenata na taktilne kvalitete koji imjau status objektivne realnosti je glupost na kvadrat, vjerovatno nešto najgluplje šta je izrodio taj veliki um. Vjerovatno to nije ni njegova ideja nego se silom tradicije ušvercala u njegov sistem.
Da niste tako zabunkerisani u vašoj priči, primjetili bi da se moji opisi suštinske polarnosti Mjeseca i Saturna (Raka i Jarca stavimo po strani) uveliko podudaraju sa vašom aristotel-ptolomejovoj kozmologikom - utoliko prije što sam do ovih artibuta došao bez poznavanja kaldejskog reda. Još jednom:
hladnoća vs toplina
tvrdoća vs mekoća
suvoća vs vlažnost
vani vs unutra
dajina, distanca vs blizina, bliskost, dodir
svjetlo vs tama
Osim možda svjetla i tame, sve se glatko uklapa sferni univerzum. Ptolomej naziva Saturna najhladniji i najvanjskiji. Mjesec je najunutrnjiji od unutarnjih planeta (u odnosu na Sunce u središtu) i Saturn najvanjskiji od vanjskih, dakle unutar vs vani. Uz to dolazi i blizina vs daljina ili distanca. Unutarnje je meko, vanjsko je okorjelo, znači meko vs tvrdo. Unutarnje je i vlažno; vanjsko je suvo (vidi 2 orijentacije epitheliuma), dakle vlažno vs suvo. Unutarnje je i toplo; vanjsko je hladno, izloženo vanjštini, vjetrovima itd. - toplo vs hladno. Unutra je zatvoreno, tama; napolju je svjetlo - mrak i svjetlo. Ali kad se kaže da je Saturn najbliže “bogu” i prima najviše svjetla i isto tako Mjesec najmanje, ne bulazni se ništa više nego što se ovdje inače bulazni. Usput, intuitivno sam došao i do onog što Ptolemeus drži za Mjesečeve astromedicinske korespodence “nepce, jednjak i grotlo, želudac, stomak i maternica.” i Saturn kao koščani system itd. Dakle, da niste sekta, da ste malo otvoreniji, mogli ste nešto i naučiti o toj vašoj priči.
Sve ove gore navedene polarnosti se u jednom eteričnom svjetu metafora javljaju u punoj jasnoći analogija i do toga se ne dolazi matematikom nego rafiniranom fenomenologijom. O svemu tome se može napisati jedna debela metaforologija zodijačkog i planetarnog sustava. Taj level suptilne stvarnosti je nešto o čemu vi nemate ni tračak slutnje, a tu se sve odvija. Vi za razliku od toga operirate sa simbolima kao bageristi. Isto tako i svi ti vaši tradicionalisti àla Frawley, van Slooten, Brand itd. Ta sušta mehanika, tupava lego-astrologija je po svemu sudeći zajednička stilska odlika svih tradicionalista. Nigdje vizije, živa simbola, sagledavanja njegove unutrašnjosti u kojoj analogije zažive, nego sve izvana i mehanički, slaganje dogmatskih cigli jednu na drugu ili kao neko činovništvo koje stavlja kvačice na tabelarnu listu korespodenci. Još kad vam vidim te vase proleterske fiziognomije sve se sklapa u cjelinu. Sudeći po tvojoj Čukiću si ti, ako dopuštaš da te pozicioniram bez astrološkog naprezanja, hvala što dopuštaš, nezaposleni mašinski inžinjer kojeg ni jedan poslodavac neće, jer ti paranoidne crte strše u gestici i mimici, dok ti misliš da su te mađijski napadi crowleyijanaca doveli do toga, pa ti ništa drugo ne preostaje nego da se nadaš da ćeš dobitkom na tombuli putem elekcione astrologije izići iz turobnosti života. A Nataša mi doje kao neki ispaljeni mix profesora filologije i vidovite Zorke, što se vidi i iz iste ambivalentnosti u pisanju: rapidnog pada nivoa kad se spusti sa katedre u svakodnevnicu, gdje onda odjednom flipuje u zlonamjernu tračericu. Prvosvećenici Nataši s jedne njene strane sjedi paranaoik, sa druge raspojasani manijakalni oboljeli, ko dva nahuškana psa, a nju ne smetaju eskapade ludaka, ona i elementarno dostojanstvo žrtvuje da bi još više blistala u kontrastu sa takvim environmentom. Znači, klika čudaka u klimi paranoidnih isparenja, koja je na tom Facebook prostoru ko neke hijene na svom reviru, stalno netko ubacuje citate drugih astrologa da bi ih onda tragali zubima. Kad vas gledam tako na izgubljenoj koti, umislili da su na pojilu mudrosti, ne mogu vas mrziti. Ruku na srce, Nataši mogu i biti zahvalan, pošto sam čitajući njene blog-tekstove ponešto i naučio o istoriji astrologije.
70
Scriptorium / Odg: Kuce horoskopa-koncept i poreklo
« Poslednja poruka od strane Nataša poslato Januar 20, 2018, 06:19:34 posle podne » Iako je i u modernoj astrologiji podela kuca na angularne, sukcedentne i kadentne zadrzana, pitanje sta te reci znace savremeni astrolozi ne analiziraju, niti se pitaju za racio takve podele. Angularne kuce su kuce solarnih dnevnih prekretnica: ascendent-jutro, MC-podne, descendent-vece, IC-ponoc. Etimologija reci sukcedentan vodi ka latinskom sub i cedere u znacenu prici blizu dok kadentna potice od cadens, cadere u znacenju padanja. Pa sta je sto sto 2, 11. ili 5. kucu vodi ka necemu i sta to 6. ili 3. odvlaci u pad od necega. Ugao je referenca, ali isti to moze biti jedino iz perspektive dnevne, ne numericke rotacije jer 5. ka uglu 4. ide u smeru kazaljke na satu dok 3. od 4. ide po istom osnovu. Jedna dolazi, druga odlazi od ugla. Sukcedentna kuca je kuca u uspinjanju, a da bi se uspela moguce je samo ako ide ka, ne od ugla. Zvezda iz 5. se uspinje ka cetvrtoj kuci, dok zvezda iz 3. se udaljava od nje. Zato su kadentne kuce mesta najmanje snage. Analogija fiksnih kuca i kardinalnih znakova postoji samo na nivou odrednica u raspodeli krugova. Kardinalni znak menja, pomera, pokrece, fiksna kuca konzervira, drzi, obezbedjuje. Fleksibilni znak povezuje prethodno sa sledecim dobom, mesa oba (zato je dupli jer stoji kao medjuperiod izmedju dva doba uzimajuci od oba poneku karakteristiku), vreme Blizanaca mesa prolecne kise sa toplotom leta. Kadentna kuca ne vodi ka novoj stozernoj tacki, vec odvodi od nje. Dok sukcedentna nagovestava sled kulminacije narednog ugla, fiksni znak nagovestava da posle njega sledi pad doba ciji je najizrazitiji predstavnik. Bik je fiksni znak, drugi po redu, ali posle njega ne sledi obratnica, vec kadencija proleca Blizanaca, dok je 2. kuca uspinjuca jer posle nje sledi ugao i dnevna obratnica istocnog horizonta.