pa izgleda, meni svakako jeste, valjda dok se ne skrasim makar
a sto se tice bas sinastrije, da li vam iskustvo i to sto ste imali prilike da citate ukazuje da se bolje slazemo sa ljudima koji su nam slicni ili pak sa onima koji su suprotni nama pa nas dopunjuju? jer ako gledamo asc i desc su u suprotnim znacima a sa druge strane jer recimo pozitivno kada su dva vl. asc u konjukciji ili dobrom odnosu itd.
Odlicno pitanje. Sustinsko i zelela sam da ga aktiviram posle Mikijeve opaske u vezi sa lunarnim fazama. Ukratko, slicnosti se drze duze i cvrsce, suprotnosti su nekako kardinalne i vrlo, vrlo retke u mom zivotnom iskustvu. Dzon je bio u pravu kada je rekao da teorija i praksa ovde nisu u skladu. Prema nekim teorijama suprotni elementi (temepramenti) se povezuju, ali u praksi to ne ispada tako. Ispada da mi preko druge osobe popunjavamo sopstvene rupe (poput lunarne iluminacije gde delove dva meseca spajamo u jedan, pun mesec) i da nikako ne volimo ono sto nasem intimnom iskustvu nije blisko. Ovo, zaista, ima veze sa Ptolomejevom pricom o VE i MA, ali ne VE i MA iz njihovih sedista, jer sedista su povezana preko opozicije, vec sa VE i MA preko domicilnog i egzaltacionog nivoa koji povezuje znake istog elementa (VE je egzaltirana u Pi koja je 120 od Sc, MA je egzaltiran u Co koji je 120 od Ta). U ovome je sva njegova mudrost povezivanja po principu "slican se slicnom raduje" jer VE i MA povezuju istu elementalnu sferu, znake istog elementa, znaci, ono sto je skladno i familijarno. Isti princip postoji i kod njegovog uputa u vezi sa SA vezom prema VE i MA i ovde on kombinuje domicile i egzaltacije. SA domicil 120 prema VE domicilu, MA egzaltacija 0 SA domicil, VE domicil 0 SA egzaltaciji...Isti planetarni par moze biti i nosilac destruktivne i nefunkcionalne veze, tamo gde su MA i SA lose povezani zbog opozicije izmedju SA egzaltacije i MA domicila i VE-MA domicila. Dakle, Ptolomej naglasava da su slicnosti te koje traju, a ne suprotnosti. Moje iskustvo ovo potvrdjuje. Mi se ne mozemo uceliti tako sto cemo gledati u suprotnu obalu, vec tako sto cemo pokusati da na nju predjemo. Taj simbolicki prelazak postoji kroz integraciju druge licnosti u sopstveno, intimno iskustvo i taj proces je daleko laksi za ispuniti se ako postoji mostic (zajednicki kvalitet) kojim ce se preci. Suprotno od ovoga su samo ontoloske ideje perfektne polnosti koja je postojala jedino u Raju. Padom, kazu, mi smo se izmesali i otuda problem sa potpunim suprotnostima. Eva je bila perfektna (cista) zena, Adam perfektni muskarac. Na Zemlji sada, njihovi potomci, to vise nisu. Ovde, zapravo, imamo neku vrstu grube gradacije od Jednog ka cisto dualnom do upojedinacenog kroz mesavinu pada. Poenta je mesavinu fino uskladiti sa drugom mesavinom kako bi se krenulo obrnutom, uzlaznom putanjom. Tu sada neki teolozi dalje komplikuju stvar pricom o tome da mi jedino bozansko (solarno) mozemo voleti u svakom coveku. Kod hermetista to bas i nije tako jer kod njih sve je u savrsenom skladu i redu pa se povezuje prema preciznoj meri. Ljubav je, tako, neka vrsta procesa mesanja mesavina u savrsenu celinu.