Zasto 17 lucnih minuta, zasto 8 stepeni spaljenosti, zasto 17 stepeni sub radiis podrucja? Prica o konjunkcijama sa SO je stara koliko i astrologija sama, ako nista onda bar vremenski ima veze sa solarno-lunarnom astrologijom poznijeg vavilonskog perioda. Ipak, kazimi (zaminium na persijskom) nije izricito naglasen kao posebna situacija i kvalifikacija kod mnogih ranih astrologa. Ptolomej detaljno razmatra sve moguce aspekte sa Suncem i teoriju nebeske sfere u svom Almagestu, ali u Tetrabiblosu jedino cega se cvrsto drzi jesu helijacke pozicije. U knjizi I, stav 24 kaze:" Iz ovoga je, dakle, lako videti da se kvalitet svake od zvezda mora istraziti u odnosu na njen sopstveni karakter kao i na kvalitet znakova koji je ukljucuju ili, slicno tome, iz karaktera njenih aspekata na Sunce i uglove, na nacin na koji smo opisali. Njihova snaga se mora odrediti, na prvom mestu, iz cinjenice da se nalaze bilo istocno kada dodaju njihovom pravom kretanju-jer su tada najsnaznije-ili zapadno i sa brzinom koja opada jer je tada njihova energija slabija..." Ptolomejeva teorija epiciklusa sluzila je kao model za objasnjenje varijacija u brzini i pravcu prividnog kretanja planeta. U ovom sistemu svakoj planeti dodeljen je po jedan epicikicni krug koji se krece uporedo sa referentnim, velikim krugom koji se naziva deferent, u pravcu zapad-istok. Kada se planeta nadje na spoljnoj polovini kruga tada je dalja od Zemlje, brza i "dodaje svom kretanju". Kada je na unutrasnjoj strani epicikla bice bliza Zemlji krecuci prividno u suprotnom smeru zbog cega joj se bzina smanjuje (stanica ka retrogradnosti i retrogradnost). Razmisljajuci o ovome Ptolomej na tri do cetiri mesta u svojoj knjizi naglasava vaznost ovih epiciklicnih pozicija koje za posledicu imaju, ne samo brzinu, vec i vidljivost planete u odnosu na solarne dnevne tacke (objasnjeno na Ajnstajnovom primeru Merkura). Iz ovoga su nastali sinodi, planetarne konjunkcije sa Suncem, ali i jos jedna stvar, sama kvalifikacija iste. Arapi su na ovu temu dali nesto vise zapazanja. Postvalja se pitanje zasto 17 minuta, 8 i 17 stepeni za kazimi, spaljenost i sub radiis situaciju. 17 lucnih miuta predstavlja pretpostavljeni radijus, odnosno, polovinu dijametra solarnog diska na horizontu . 8 lucnih stepeni jeste mera zodijackog prostranstva sa obe strane ekliptike u okviru koga se, severno i juzno, krecu planete, a 17 stepeni dobijeni su analogijom iz 17 minuta koliko iznosi polovina solarnog diska u podne. Dakle, planeta je formalno kazimi ako se nalazi na 17 minuta do i od perfektne konjunkcije sa SO, spaljena je do 8 stepeni u okviru istog znaka, a pod zracima je do 17 stepeni cak i u drugom znaku. Naravno, postoje varijacije i u vezi sa ovim konvencijama, ali su ove prevladale u praksi. Ipak, uzimajuci 17 lucnih minuta kao meru kazimija postavlja se pitanje sta to, prakticno, na nebu znaci? Ovo je relativno lako proveriti prostim pogledom na nebo gde je lako uociti, preko astronomskog programa, da se planeta nalazi unutar solarnog diska kada je 17 i manje minuta od perfektne longitudinalne konjunkcije. Ipak, nije uvek tako, moze se desiti da vizuelno planeta padne u ovo podrucje cak i ako je 1 stepen udaljena od SO u zodijackoj meri. Ovo je moguce samo ako ne odstupa od ekliptike vise od pola stepena, odnosno, samo ako je vrlo blizu ekliptike. Iz ovoga sledi pitanje da li je za odredjivanje kazimija dovoljan longituda ili je potrebna i latituda? Ptolomej govoreci u pomenutom delu Tetrabiblosa o aspektima, takodje, kaze i ovo: "...ili kroz jedan od tradicionalnih aspekata, osim sto je u odnosu na fizicke aplikacije (konjunkcije) i separacije nebeskih tela korisno primetiti njihove latitude, da bi mogli biti prihvaceni samo oni prolasci za koje se nalazi da su na istoj strani ekliptike. U slucaju aplikacija i separacija aspektom, medjutim, takva praksa je preterana, buduci da svi zraci uvek padaju i slicno konvergiraju iz svakog smera na istu tacku, to jest, centar Zemlje." Ovde Ptolomej, razmatrajuci konjunkciju, kvalifikuje istu sugestijom latitude, a ne samo longitude. Na primeru kazimija ova odrednica postaje jasnija kada se vidi da planeta vizuelno moze biti u solarnom disku cak i ako je stepen od konjunckije sa SO, opet, ako nije previse udaljena od ekliptike. 17 lucnih minuta je apsolutna vrednost nezavisna od latitude i zato se koristi kao referenca jer je uvek tacna. Ipak, kao sto vidimo, planeta moze biti u okviru solarnog diska i ako je od konjunkcije udaljena i vise od 17 minuta, a pri tom je blizu ekliptike. Kasnije cu objaviti sliku koja ovo docarava za 15 h 4.1.2010. gde ME nedostaje koji minut do kazimija, VE gotovo dva stepena, ali obe planete padaju u okvir solarnog diska s tim sto je ME udaljeniji od ekliptike od VE za dva stepena u suprotnom pravcu. Pola stepena latitude VE je priblizilo SO gotovo jednako kao i ME koji je u partilnoj konjunkciji. Kao pitanje ostaje otvoreno da li kazimi podrazumeva situaciju jednake longitude planete i SO i malu, vrlo malu latitudu planete jer "srce Sunca" zapravo jeste ekliptika kroja prividno prolazi kroz sredinu solarnog diska. Ovaj primer sa latitudom najocigledniji je kod solarnih eklipsi koja se desava kada se mlad MO desi u okviru 10 stepeni preseka lunarne i solarne putanje (MO cvora), dakle, ekliptike, kada MO nema latitudu i tako vizuelno ceo pokriva solarni disk. MO je jedino telo koje na ovaj nacin moze prekriti SO obzirom na svoju velicinu. Niti jedna druga planeta to ne moze cak ni u slucaju male latitude. U tom smislu, MO moze biti kazimi samo u okviru 17 minuta, ali sa vecom latitudom jer, u suprotnom, imamo eklipsu.