Sve ima veze sa svacim u hermetizmu prema onom "...i otkrije cudo jedne jedine stvari". Sto se uma tice, valja razlikovati razum i um. Razum bi trebalo da je uskladjen sa umom (duhovnim srcem, linijom srca u ljudskom telu, a ta linija odgovara liniji podela Zodijaka na simetricne hemisfere i jednak broj muskih i zenskih znakova), ali kada nije onda predstavlja izvor sveg zla. Odvojeni razum je ME, onaj ME koji nije integrisan sa solarnim principom, um je SO sto, kada uporedis sa zodijackom predstavom, tzv. homo signorumom (covek-zodijak), znaci pomirenje svih razlicitosti u sebi. Pomirenje razlicitosti u praksi se dozivljava kao mudrost, blagost, odsustvo emotivne reakcije na nepravdu i pogresno iz spoljasnjeg sveta. Zato je SO simbol srca, srce simbol sredine, sredista jer sredina na jednakoj distanci drzi sve razlicitosti i miri ih. To znaci otkriti svoj um i to se cini inspirativnim i intuitivnim momentima, ne raciom. Poslednja gnoza se postize na dva nacina, kroz magijske rituale ili unutrasnju, introvertnu kontemplaciju. ME je simbol racionalnog uma, ne vrhovnog uma i preko njega mozemo doci do ovog drugog, ali jedino ako nas inspiracija vodi. Inspiracija podrazumeva i hrabrost prepustanja i izopstavanja ega iz okoline koja ga hrani. To je put mistika, vernika, pustinjaka i ovde vidimo da se gnoza ne razlikuje od vere u poslednjoj svojoj instanci. Evo jednog pasusa o tome na koji se nacin dolazi do sredisnjeg uma: "This gnosis can be attained in two ways, either by a via positiva in which the practitioner utilizes systems of external rituals, symbols, and signs to obtain and understand secret knowledge, or a via negativa of internal contemplation based on the negation of external concepts and perceptions. The cosmological goal of esotericism Versluis associates with magic, insofar as practitioners of magic seek to attain secret knowledge of the universe and its operations, typically in order to be able to manipulate or control them in some way. The metaphysical goal he associates with mysticism. These categories also overlap..." Ljude racionalni um tera od Boga (razum), a ne vrhovni um (srce, ekvilibrijum , ravnoteza). Misticna gnoza se ostvaruje kada se dusa (onaj deo besmrtnosti cvrsto vezan za telesno) integrise sa duhom, umom, ne razumom, a to znaci da se posredno integrise i svo telesno, odnosno, telesno se dezintegrise i podize na visi nivo jer ga dusa vuce sa sobom ka cistom duhu. Ovde smo na nivou teorije koja se vrti u zacaranom krugu jer teorija ne moze coveka da dovede do ovog iskustva. To je tek uputstvo koje se afirmise kroz konkretnu praksu visoke magije i misticnih obreda i rituala. Navedoh dva nacina da se to postigne. Dok god smo na nivou ME, nivou racionalnog uma, bez da promenimo sebe na jedan od ova dva nacina, nista nismo uradili. Astrologija koja ne doprinese da se covek mmakar minimalno popravi u pravcu vrhovnog cilja je promasena astrologija. To je taj cist ME, nizi um ili razum. Najgore sto danas cinimo je da astrologiju sirimo izvan njenog hermetickog, verskog i filozofskog konteksta, a to upravo cinimo na vrlo mehanicki i sterilan nacin.
To sto si dole citirala jeste put post mortem ascenzije duse i "skidanja fakultativnosti" kojima je obogacena u trenutku descenzije. To je ona prica iz Ciceronovog Scipionovog sna, pisala sam u nekim tekstovima. Da, mi, odnosno, ono sto ostaje posle smrti od coveka se dalje dezintegrise u pravcu koji cak ni teorijski ne mozemo da pojmimo. Gubitak dusevne odore, kvalifikacija, osecaja za sve i svasta, dobro lose, ukusno, neukusno, ljubavno ili mrzljivo...To se sve mora izgubiti na eshatoloskom putu, a ako se ne izgubi, prema hermetizmu, sledi novo postojanje, zemaljsko, ljudsko ili cak drugodimenzionalno, nesto poput pakla, teskih stanja...Vrlo slicno ovome je i pravoslavna prica o mitarstvima kojih ima 22 bas koliko i ukupnog broja stepeni u prosirenom aristotelijanskom kosmosu i metakosmosu. Okacila sam i sliku na pomenutim temama koja govori o ovome. U hermetizmu niti jedno stanje nije trajno za razliku od hriscanstva i sve se na kraju mora vratiti izvoru, cak i ona paklena stanja moraju u jednom trenutku povratiti svoju svetlost. Duhovna esencija tako luta kroz postojanja dok se ne ocisti do perfekcije kada konacno dostize stanje reintegracije i spokoja (raja, obozenja, kako god). Opet, sve su ovo samo koncepti, u hermetizmu se veoma tezi misticnom iskustvu koje prevazilazi sve ove koncepte, prepoznavanje cistog uma u nama jos za zivota...Tu se prilicno hermetizam razlikuje od hriscanstva. Problem sa hermetickim disciplinama danas, pa i u proslosti, je sto se one primenjuju sa nivoa razuma, ne uma jer se pogresno veruje da se doslednom primenom tehnika moze preci granica kosmosa, jednako u astroloskoj divinaciji ili visokoj magiji. Ne moze na taj nacin, mora na mistican, lican, neposredan, onaj koji se otkriva kada racionalno ostavimo iza sebe. Racionalnim putem se startuje, ali ne zavrsava. Tu nastupa prica o inspiraciji i tome da samo ona moze opredeliti krajnji rezultat. Nismo ni svesni koliko inspiracija cini kada uspesno damo predikciju. Kada god je ona pogresna posle svih ispostovanih pravila, odsustvo inspiracije je jedini razlog. Radikalno, neradikalno ima veze i sa ovim. Stari su cesto u starim knjigama lamentirali nad predikcijom u stilu "ako je volja Bozija" ili slicno i nikada nisu do besvesti iznova i iznova prelistavali svoje promasaje ne bi li otkrili zlatni kljuc za savrsenu predikciju. Zlato je u ovoj konacnicni koja se mehanicki ne moze zarobiti u cilju pouzdane sluzbe. ME je simbol astrologije i sveg hermetizma, niti jedna druga planeta to nije osim SO kao krajnjeg cilja. ME jer je fizicki, astronomski najblizi SO koje predstavlja taj cilj. ME mora biti u solarnom kontekstu. To je gnoza na putu do mistike.