Upravo. Ovo je najpametnija od svih, na ovoj temi, napisanih recenica. Srecna sam sto neko ovo razume. Spoznati ontoloske vrline i prepoznati odstupanja od istih u ovom svetu, vrhunska je magija. Ta spoznaja moze ici od vrlo velikih zivotnih prica (drustvenih i licnih pojava i okolnosti) do najpreciznijih finesa, u najmanjoj stvari nase svakodnevice. Moze se covek i ovome uciti, ali, pre svega, isti taj covek mora svoju unutrasnju magiju da sprovede. Tu smo vec svi prirodno obdareni da znamo gde nam je pogresno skretanje. Posle ovolikog istorijskog iskustva religija se pokazala, odnosno verska praksa, kao najjaca od svih magija, ali, kao i u svakom drugom kontemplativnom obliku preobrazavanja i njeni su rezultati vrlo retki i vrlo tanani. Dobra magija ne bode oci. Ne vredi ni za cim potezati u ovom smislu sve dok ne obezbedimo onu vrstu verske sigurnosti koja moze opravdati svaki detalj astroloske prakse. Problem savremenog coveka je sto mu je znanje na dohvatu ruke, sto ga ima previse, ali znanje koje lici na do plafona nabacanu gomilu tematski nepovezanih knjiga. Jedna uredna biblioteka bi odgovarala tom nekom sirem duhovnom kontekstu koji se suprotstavlja postojecoj anarhiji iz analogije gomile. Prepoznavanje odstupanja od ispravnog u duhovnom smislu je danas vrlo osetljiva i najcesce politicki neprihvatljiva i nekorektna delatnost (stav), ali se intimno ona moze bez problema sprovoditi. Za pocetak svako moze minimum jedan put dnevno da "opravda" simboliku okolnosti, predmeta, situacija i ljudi na koje svakodnevno nailazi. Recimo, ljuta, stara komsinica sa pocepanim crnim cegerom u levoj ruci, sva u crnom, ali sa crvenim sesirom dok prolazi pored vas i kritikuje (vise ili manje opravdano) predsednika opstine zbog srusenih zardinjera na trotoaru zarad povecanja broja parking mesta. Mogla bih vas pitati da na samo jedan planetarni odnos svedete ceo ovaj prizor i svaki pojedinacni, ali necu jer ce se prica razviti u komplikovanom pravcu, pravcu individualne percepcije drustvenih vrednosti koje ce morati da se suprotstave ontoloskim. Prilicno komplikovano za razumeti i ovaj primer cak i ne bi izazvao negodovanja koliko, recimo, neki koji bi se vise uklopio u nase intimne price, sa kojima bi se vise identifikovali. Najveci problem ne lezi u nasim manama vec u neprepoznavanju istih. Savremeni covek cesto i da nije svestan nevrlini dodeljuje status vrline. Tu tek nastaje kurslus. Ove vezbe licno vrlo cesto sprovodim i svasta sam o sebi naucila. Nimalo prijatna otkrica. Vezbe radite tako sto predmet, prizor, situaciju, sta god, pretvorite u pisani izraz pa onda svaku rec prevedete na astrolosku simboliku planete prema zodijackom kontekstu. Nista vise, nikakve mundane kuce, aspekti, tacke, samo znak i planeta u njemu. Ista stvar kod nekoga ce se odraziti Saturnom u Pi, a kod drugog Saturnom u Le, recimo. Mi iz sebe kvalifikujemo ontolosku ispravnost/odstupanje neke pojavnosti. Nedavno se afirmisao jedan stav o tome kako astrologija nije objektivna datost i kako su astrolozi ti koji je stavljaju u funkcionalni promet i to je istina na vrlo niskom, 'unizenom" nivou duhovnog bitisanja. Cist scientisticki stav nalik antropoloskoj tvrdnji da su svi duhovni sistemi samo subjektivni koncepti, a ne objektivne mere stvari. Ovo je vrhunac materijalisticke humanisticke misli, dalje od ovoga se moze samo u pravcu direktnog satanizma. Vrlo opasan stav (ne radi astrologija vec astrolozi). Upravo TA brani objektivnost ontoloskog vrednosnog sistema od subjektivnog ljudskog kvalifikovanja. Najveca magija radja se na liniji razdvajanja ovakva dva vrednosna univerzuma.