BOZANSKI KVALITETI
Prvi razlog manifestacije svih astroloskih ciklusa jeste umnozavanje i razvijenje mogucnosti manifestacije (postojanja) i ovaj je proces simbolicki predstavljen kroz ukupnost Bozanskih kvaliteta, odnosno, Bozanskih principa. Broj tih kvaliteta je neizbrojiv, ali zarad konceptualne jednostavnosti oni se simbolicki mogu grupisati u definisane grupe. Na taj nacin i ova grupa od 28 lunarnih manzila ima direktnu vezu sa mnogim Bozanskim principima. Serija Mesecevih stanica pocinje od prve manifestacije cistog Bozanskog intelekta i okoncava se sa stvaranjem coveka. Hijerarhija koja se na ovaj nacin razvija sazima sve nivoe kosmicke hijerarhije od Zodijaka, preko Neba zvezda nekretnica i 7 planetarnih nebesa. Na ovaj nacin prikazana struktura misticnog kosmosa jeste zamisljeni vertikalni produzetak prema sferi Zodijaka, oblik vertikalne hijerarhije na horizontalnom planu.
Pre Stvaranja ukupnost Bozanskih principa postojala je u stanju kompresije (sazimanja) i tek na Bozanski zahtev (rec, ideju) prema njihovim komplementima ( parnjacima) Bozanski Duh “oslobadja” iste rasporedjujuci ih prema amplitudi posledicnosti tog cina (pustanje u manifestaciju prema maksimumu moguceg). Na ovaj nacin jedinstvo Bozanskih atributa biva upojedinaceno prema imperativu ponovnog ispunjenja. Ovaj proces je proizveo svet i postojanje. Bozanski izdah produzio je egzistencijalnu ravan u ispoljavanju identifikujuci sebe prema primi materii (Aristotelov pojam) i Univerzalnoj Prirodi.
Ciklus kosmickog poretka predstavljen na ovaj nacin, kroz 28 lunarnih kuca, moze biti, poput solarnog Zodijaka, podeljen na kvadrante, koji korespondiraju godisnjim dobima u najnizoj manifestaciji. Svaki kvadrant sadrzi 7 manzila. Prva, prolecna cetvrtina simbolizuje ukupnost Bozanskih kvaliteta pre manifestacije i ovo se stanje okoncava u tacki letnjeg (Rakovog) solsticija koji se tradicionalno i dovodi u vezi sa ascendentom stvaranja Univerzuma. To “okoncavanje” nemanifestovanog sazetka ukupnog potencijala pocinje na stepenu Bozanskog Trona koji se jos priziva kroz naziv “Onaj koji obuhvata sve”. Obuhvatanje predstavlja pomenutu ukupnost svega sto postoji, sto je postojalo i sto uopste moze da postoji. Stepen Bozanskog Trona istovremeno obuhvata otkrivanje premanifestovane ukupnosti i osu oko koje se okrece andjeoska uloga.
Dve naredne cetvrtine (leto i jesen) simbolizuju strukturu citavog formalnog sveta. Ova celina se dalje moze deliti prema svom centru, tj. prema sferi Sunca (srcu sveta) koja se dovodi u vezu sa 15. manzilom i pocetkom jeseni. Prostor izmedju dve pomenute obratnice rasporedjuju 7 planetarnih nebesa i njihovo pripisivanje odgovarajucim Bozanskim kvalitetima. Planete se na ovaj nacin otkrivaju kao prenosnici u manifestaciji ontoloskih, primordijalnih kvaliteta same Bozanstvenosti. Nebo Saturna koje nosi ime ar-Rabb, odnosno, “gospodar”, odrazva neophodnost reciprocitetne uslovljenosti manifestovanih vrednosti jer bez suprotne kategoriji gospodara, isti ne moze ni postojati. Njemu suprotna kategorija je kategorija sluge. Saturn tako simbolizuje crno-beli pristup poimanju stvarnosti, krajnosti, noc i dan...Nebo Jupitera nosi Bozansko ime al-alim “onaj koji zna” i za funkciju ima distribuciju intelektualne fakultativnosti manifestovanog svega. Mars, sfera ispod njega, vlada voljnom moci postojanja, nosi ime al-qahir, “osvajac” ili “krotitelj”. Sunce je analogno Bozanskom imenu al-mubin, “ocigledan”. Sunce je intelekt per se dok Mesec predstavlja njegov prenos u manifestaciju covekovog sveta. Razlika izmedju ove dve sfere, sfere Sunca i sfere Meseca, odgovaraju relacijama izmedju reci “istina” i “dokaz” ili “otkrovenje” i “komentari”. Sunce su istina i otkrovenje, Mesec su dokazi i komentari. Venera nosi princip Boga al-musawwir ili “onaj koji oblikuje” i vlada imaginativnom fakultativnoscu ispoljenja. Merkuru pripada ime al-muhsi, “onaj koji broji” sa znacenjem koje se odnosi na broj i specificno znanje.
Dve srednje cetvrtine predstavljaju tako poluciklus ukupnosti prema hijerarhiji nebeske sfere koja se tice astroloskog predmeta po sebi, sfere vidljivog neba i sfere Zodijaka. Poslednja manzila ovog dela celine ( kraj jeseni ) pripada sublunarnom kvalitetu zemlje. U prilozenoj tabeli iznete su sve sfere pojedinacno prema broju i nazivu. Iz tacke zimskog solsticija (1. stepen Jarca) znacenje ovog kosmoloskog modela se menja jer on postaje ascendirajuci (uzdizuci), vodeci kreaciju od elementarnog i upojedinacenog ka sintezi. Simbolika hriscanskog Bozica se i sa ovim moze dovesti u misticku i simbolicku vezu. Prva manzila trece cetvrtine sintetizuje minerale u metale, zatim biljke i zivotinje pa redom, prema rasporedu manzila u prilozenoj tabeli, sinteza se prostire ka stepenima koji u kosmosu pripadaju andjelima, duhovima (dzini u islamu, elementali u prehriscanskoj paganiji) i coveku. Redosled, kao sto se moze videti, pocinje od prostog ka slozenijem organizmu i entitetu, odnosno, od manje individualizovanog ka individiualizovanom u celini. Covek je zato pozicioniran na poslednjem stupnju ove zodijacke, odnosno, manzilske hijerarhije kao bice kome je prepustena poslednja sinteza sveta, iza njega hijerarhije vise nema, on je nalicje Boga samog i sa njm se okoncava upojedinacenje centralnog dela kosmosa. Kao takav, covek za zadatak ima integraciju svih prethodnih stepeni iznad njegove pozicije. Poslednja manzila simbolizuje umnu hijerarhizaciju Univerzuma, ali ne i manifestaciju koja se okoncava na stepenu zimskog solsticija. Ova apstraktna, idejna hijerarhizacija se identifikuje sa idejom univerzalnog coveka, savrsenog ljudskog bica koje postoji u perfektnoj virtuelnoj stvarnosti, cistoj ideji savrsenog modela bica koje se, integrisuci sve principe (Bozanska imena) u sebi i prirodi preko sebe, vraca Tvorcu. Ideja zrtve i obozenja su predstavljeni 28. manzilom u poslednjem delu solarnog Zodijaka, na kraju znaka Riba.