Zbog manjka konstruktivne inspiracije ovaj tekst pocinjem “argumentima” savremenih srpskih kriticara astrologije:
"Kada danas govorimo o horoskopskom znaku pod tim podrazumevamo sazvežđe u kome se nalazilo Sunce u trenutku rođenja." “Vavilonski astronomi su, dakle, znali za precesiju i svoja znanja o tome pokušali da prenesu Grcima, ali izgleda da je to njima bilo teško pa su prosto fiksirali sliku neba i takvu je širili Mediteranom, ne obazirući se na promene koje je donosio protok vremena. Rimljani su ovu sliku preuzeli bez ikakve sumnje u njenu ispravnost… Uostalom, kao što i mi danas činimo." Da li iz nemara, povrsnosti, nedostatka predmetnog obrazovanja ili lose namere, tek savremeni kriticari astrologije ostaju izgubljeni u prevodu losih knjiga iz kojih su ucili o njoj. I ostaju vrlo perzistentni u ovome, ali o razlozima takvog ponasanja, zaista, necemo pisati na ovom mestu jer ista nije u nasoj nadleznost. Da bi se nasa kontraargumentacija razumela moramo se pozvati na neke ozbiljnije izvore, ali pre toga da objasnimo opste istorijske postavke o precesijskom fenomenu. Vavilonska astronomska arhiva u Grcku je dosla u 4. v.p.n.e preko Eudoksa Knidjanina, Platonovog ucenika, matematicara i astronoma. Ipak, i vek pre toga imamo istorijske dokumente o prvim pomenima astrologije u Grka i to kod Demokrita, zatim Teofasta, Platona i Hipokrita. Dva veka kasnije, dakle, u 2. v.p.n.e Hiparh po prvi put objasnjava ovaj astronomski fenomen i za to saznajemo, ne preko njegovog dela koje nije sacuvano, vec preko Ptolomejevog Almagesta, tri veka kasnije. Iako postoje indirektni dokazi da su jos Vavilonci znali za precesijski fenomen, Hiparh je prvi u istoriji koji je istu i izmerio. Prema arapskim izvorima (Al Bataniju) Vavilonci su razlikovali tropsku od sidericke godine i u 4. v. p.n.e procenili duzinu sidericke na 365 dana 6 sati i 9 minuta. Precesija ekvinocija je termin kojim se objasnjava pomeranje ekvinocijalne (presek ekliptike i nebeskog ekvatora), prolecne tacke duz ravni ekliptike, usled pomeranja Zemljine rotacione ose, prema meri od nesto vise od 50 lucnih sekundi za godinu dana u pravcu primarnog (dekster) kretanja neba. Hiparh je izmerio da to retrogradno pomeranje preseka dva velika nebeska kruga iznosi izmedju 45 i 47 lucnih sekundi godisnje.
U Almagestu, poglavlju 7.3 Ptolomej daje listu deklinacija 18 zvezda nekretnica iz vremena njegovih prethodnika (Timokarija, Aristila i Hiparha) i njegovog vremena (2.v.n.e). Za sest od tih 18 zvezda on kaze da promena njihovih deklinacija za period od 265 godina (od Hiparhovog do njegovog vremana) priblizno odgovara promeni deklinacije tacaka vaznih ekliptickih segmenata. Ovo poredjenje Ptolomej koristi kao argument za potvrdu da se sfera fiksnih zvezda okrece i pomera oko ekliptickih polova u meri od 1 lucnog stepena longitude za 100 godina. Kao sto vidimo, ova mera (ne i jedina koja se u Almagestu pominje za precesijsko kretanje) odstupa od danas poznatih 1 stepen za 72 godine. Ptolomej ove pozicije daje vrlo okvirno, unutar znakova Zodijaka, ne i stepeni Zodijaka sa vrlo deskriptivnom uputnicom poput “blizu sredine Bika”. Dakle, tvrdnja da su Vavilonci pokusali da prenesu znanje o precesiji Grcima koje ovi nisu uspeli da asimiluju, ne odgovara istorijskoj cinjenici zasnovanoj na neupitnom materijalnom dokazu (Almagestu). Iz ovoga se dalje posledicno kao greska otkriva i zakljucak da su astrolozi apstrahovali precesijski fenomen iz istog razloga o nerazumevanju stvari. Jedini koji ovde nesto ne razumeju jesu pomenuti kriticari. Sta je Ptolomej,zapravo, uradio? Nista posebno zaista. Odbacio je koncept zvezdane sfere i usvojio ono sto danas poznajemo kao tropski koordinatni sistem. Isti se koristi kao pandan siderickom sistemu, a oba nisu nista drugo do matematicki skladna podela ekliptike na 12 jednakih delova koji su naziv dobili prema istoimenim, od njih starijih, sazvezdja iz vavilonske bastine. Sideralni sistem znak definise prema zvezdanim konstelacijama, a tropski prema tacki prolecnog ekvinocija koja je u grcko vreme posmatrana kao fiksna osnova savrsene matematicke perspektive iznad ravni zvezdanog neba. Pod uticajem pitagorejske i platonisticke filozofije, tropski koordinatni sistem ce evoluirati posle Ptolomeja u prosirenu verziju Aristotelovog kosmosa koji je bio osnovna kosmoloska referenca sve do 15. veka. Dakle, Grci nisu za prvu predmetnu referencu astroloskog kosmosa uzimali sazvezdja, vec znake koji predstavljaju jedinice tropskog koordinatnog sistema. Nazivi sazvezdja su preuzeti, ali to ne znaci da su sazvezdja i znaci jedno te isto i dokaza za to imamo u nizu srednjevekovnih astroloskih izvora o kojima cemo kasnije u tekstu.
IPAK SE NE OKRECE (MOTUS RAPTUS)Pomenuta predmetna referenca astrologije, Aristotelov kosmos u svojoj inicijalnoj formi, se pokazivao kroz 8 osnovnih sfera, sfere sublunarnog, elementalnog sveta, medijalnog planetarnog dela i 8. sfere zvezda koja je u pocetku bila i “mesto” prve inicijacije svih pojedinacnih kretanja u nizim pozicijama. Te sukcesivne pozicije posmatrano s polja ka unutra, odnosno, s vrha ka dnu, ne krecu se prema istim stopama i u istim pravcima. Planetarne rotacije su istocne (pravac Zodijaka), suprotne zapadnom diurnalnom nebeskom obrtu i pozicionirane oko osa koje su blize ekliptickim nego terestrijalnim (zemaljskim), polovima. Planetarne sfere se krecu prema razlicitim brzinama, Saturn prema rotaciji od oko 30 godina, Jupiter 12 itd. Uprkos tom sporom, istocnom, kretanju, zapadno, diurnalno kretanje prostire se od prve sfere zvezdanog neba sve do lunarne, pretposlednje, prividno ostavljajuci utisak uzrokovanog sveukupnog kretanja cele nebeske sfere oko zemaljskih polova, na dnevnom nivou. “Moc” koja inicira diurnalno kretanje u svim sukcesivnim sferama neba naziva se motus raptus. On se tako pokazuje kao neka vrsta transpondirajuceg prvobitnog impulsa. Priroda ove prve pokretacke sile i nacin na koji se ona distribuira na delove kosmosa uzrokovali su mnoge rasprave iz doba antike sve do 17. veka. Kristof Klavius, recimo, je ovo pitanje vise video kao stvar fizike, ne matematike, odnosno, metafizike. Aristotel nije bio upoznat sa fenomenom precesije tako da zvezde u takvom razumevanju cinjenica kod njega ne cine nista osim sto iniciraju prvo kretanje. Pozniji astronomi, Hiparh tacnije, otkriva ovaj fenomen koletivnog pomeranja zvezdane sfere iz cega je zakljucio da sfera primum mobilea, “snabdevaca” motus raptusa mora biti prebacena na devetu sferu Aristotelovog kososa. Ta sfera je bez zvezda i manifestuje se, ne neposredno, vec kroz percepciju diurnalnog kretanja. Precesija ekvinocija tako je objasnjena uniformnim kretanjem osme Aristotelove sfere prema nepomicnoj, devetoj. Posle ovoga, u istoriji su se pojavila i misljenja da kretanje osme sfere nije uniformno, vec da varira u brzini svakih par hiljada godina. Ovo je teorija tripardacije koja je, kada se pojavila, nametnula imperativ jos jedne nevidljive, desete sfere, obezbedjivaca primum mobilea i diurnalne nebeske rotacije. Deveta sfera tako postaje pokretna i svojim kretanjem pokrece osmu sferu zvezda i one ispod nje, planetarne, vrlo sporim, jednoobraznim precesijskim ritmom. U najpoznatijoj slikovnoj predstavi ovako prosirenog Aristotelovog kosmosa, Apijanovoj Kosmologiji, osma sfera zvezda naziva se sferom nebeskog svoda, deveta kristalnom sferom. Ona unutar sebe nosi mali krug oko kojeg se okrece zvezda Kaput Arietis. Taj krug je pozicioniran na pocetku znaka Ovna. Isti taj pocetak znaka Ovna u osmoj sferi je malo pomeren cime se slikovno prikazuje tripardicijsko precesijsko kretanje. Na vrhu je deseta sfera, sfera “Prvog pokreta”. Odstupanje u pocecima znaka Ovna u devetoj i ovoj desetoj sferi simbolizuje stabilnu precesijsku konstantu. Dakle, osma sfera predstavlja tripardaciju, deveta precesiju, a deseta motus raptus, odnosno, diurnalno kretanje cele nebeske sfere u integralu. Kao i mnogi autori tog doba i Petar Apian je hristijanizovao Aristotelov kosmos okruzujuci celinu Imperialnom sferom, odnosno, obitavalistem Boga. I pre njegovog 16. veka, jos u srednjem veku dobijamo metafizicke opise ovih sfera. Najmarkantniji i najinspirativniji opisi poticu od Ibn Arabija i Abrahama Ibn Ezre zbog cega preporucujem “Znacaj ekvinocija u Ezrinoj kosmologiji od J.R. Aribas
http://www.google.rs/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CDQQFjAB&url=http%3A%2F%2Fsumma.upsa.es%2Fpdf.raw%3Fquery%3Did%3A0000029395%26name%3DHelm&ei=hwHPUtyUAoq5yQPEy4CYCg&usg=AFQjCNFdBcppyHbCivYJ-6vPdU2JdouBTg&sig2=djixSlCBvbWxVpwskKFdAw&bvm=bv.59026428,d.bGQ