Istorija Zodijaka

  • 1 Odgovora
  • 4417 Pregleda
*

Van mreže Nataša

  • *****
  • 1570
    • www.tradicionalnaastrologija.com
Istorija Zodijaka
« poslato: Novembar 28, 2012, 10:16:51 pre podne »
Istorija Zodijaka podeljena je u tri velike razvojne faze koje iznose razlicite simbolicke nivoe sazvezdja, kasnije, znakova. Prva istorijska faza se odnosi na ustanovljavanje 12 nejednakih zvezdanih segmenata duz ekliptike, druga na njen preobrazaj u 12 jednakih delova, a treca faza jeste faza preobrazaja tih 12 jednakih pokretnih (siderickih) segmenata u fiksne (tropske). Najranija sema vavilonskih zvezdanih konstalacija datira jos iz ranog 2. milenijuma p.n.e. Ona je nastala kako bi se obelezila trostruka zvezdana staza posvecena nebeskom bozanskom trojstvu Anu, Enlil, Ea. Ova tripartitna podela neba severnu hemisferu dodeljuje Enlilu, ekvator Anuu, a juznu nebesku polutku Eau. Granica je uspostavljena na 17 stepeni u pravcu sever-jug tako da Sunce u svakoj trecini neba boravi po tri uzastopna meseca. Interesantno je da 17 stepeni predstavljaju i orbis planetarne vidljivosti kod konjunkcija sa Suncem.U vezi sa ovim javlja se jedna istorijska kontroverza koja se tice tvrdnje pojedinih naucnika da je ova zvezdana podloga bila centrirana duz nebeskog ekvatora iako nema dokaza da su Vavilonci ovog perioda uopste mogli da ga identifikuju kao zasebni veliki nebeski krug. Dakle, ova prva grupa sazvezdja jos uvek nema veze sa zodijackom ekliptickom semom koja pocinje da se razvija nekih 1000 godina kasnije u vreme velikog Asirskog perioda kroz astronomiju tzv. Mul. Apin serije koja je naziv dobila prema sazvedju "Plug" koje je danas razvrstano u Trougao i Gama Andromedu. Prva tablica ovog dela opisuje putanju boga Sina (Meseca) kroz 17 lunarnih sazvezdja (koren kasnijih manzila u zapadnoj astrologiji) koja prelazi granicu prvobitnog nebeskog (astronomskog) trojstva. Druga tablica Mul Apina opisuje stazu boga Samasa (Sunca) deleci solarnu godinu na 12 solarnih meseci. Sunce je tako boravilo u svim sazvezdjima prvobitne trojne podele u razlicitim periodima godine. Tako, recimo, izvor kaze da Samas boravi na Anu stazi od 1.dana 12. meseca do 30. dana 2. meseca itd. U Mul Apinu godina je prvi put podeljena na 4 velike sezone koje korespondiraju cetvorostrukoj podeli ekliptike prema solarnim prekretnim tackama.

Dakle, Zodijak se razvio iz ove stelarne seme od 17, odnosno, 18 sazvezdja kroz koja je prolazio Mesec u periodu od X do VII veka p.n.e. Oko 700. godine p.n.e. broj tih sazvedja lunarno-solarne putanje smanjen je na 12 sazvezdja nejednakih po svojoj velicini i to onih najblizih ekliptici dok je ostalih 6 stavljeno u grupu ekliptickih nebeskih markera. Izvori iz tog perioda i perioda od par vekova kasnije navode, recimo, Plejade i Bika koji zajedno pripadaju 2. mesecu godine, Oriona i Blizance u vezi sa trecim sve do Pegaza i Riba zajedno  u vezi sa poslednjim 12. mesecom. U citavom tom velikom istorijskom periodu od gotovo 2 milenijuma bar 8 danas poznatih zodijackih sazvezdja postojalo je od najranijih vremena dok su 4 nastala oko 1000. godine p.n.e. Oko 420. godine p.n.e vavilonski astronomi nejednaka sazvezdja prevode u jednaka prema pokretnom (siderickom) sistemu. Uporedo sa ovim razvijaju i stepenski sistem Zodijaka kako bi efikasno omogucili merenja nebeskih longituda iz odredjene tacke. Ovaj sistem od 12 zodijackih jednakih znakova nikada kod Vavilonaca nije koriscen kao koordinacioni sistem vec iskljucivo kao matematicka apstrakcija za izracunavanje lunarnih i planetarnih kretanja cime se sugerise da je Zodijak nastao u svrhu lociranja planetarnih pozicija i, nesto kasnije, u kalendarske svrhe. Vavilonski Zodijak ni izbliza nema duhovnu i religijsku simboliku kao kasniji grcki ili egipatski opis nebesa (sphera barabarica) vec pre predstavlja nebesku vizuelnu podlogu za planetarna bozanstva prve religije nebeskih znamenja. U Vaviloni planete, Mesec i Sunce imaju religijsku tezinu, a ne toliko sazvezdja za razliku od Egipta. Ovaj proces ustanovljavanja zodijackog referentnog sistema kod Vavilonaca zavrsava se negde polovinom 3 veka p.n.e gde se oko 30 zvezda oko ekliptike konsoliduju u taj sistem. Pocetak ovog referentnog ekliptickog kruga postaje Hamal ( Lu. Hun. Ga, u prevodu Najamnik), najsvetlija zvezda Ovna. Grci kasnije pocetak ovog kruga odredjuju drugacije, fiksno, a ne prema sferi zvezda nekretnica. Najverovatnije je Hiparh taj koji je promenio ovu konvenciju postavivsi pocetak, ekvinocije negde na pocetak Ovna. Ovaj Hiparhov sistem zamenjuje semu vidljivog vavilnoskog Zodijaka i od tada pocinje era tropskog Zodijaka. Vavilonci su ti koji su nazive sazvezdjima dali prema inspiraciji, a u verske i kasnije kalendarske svrhe. Tek kod Grka Zodijak pocinje da dobija misterijski i simbolicki znacaj. U klasicnom grckom periodu javlja se ontoloski znacaj Zodijaka presokratovkse filozofije sadrzan u principima 4 ontoloska elementa prve filozofije prirode te kosmoloski baziran na platonistickim idejama. U helenizmu Zodijak poprima najdublju idejnu dimenziju sadrzanu u idejama ezoterijske (sakralne) astrologije inicijacijskih obreda hermetickih misterija pa tako danas, zapravo, imamo dve tradicionalne astrologije i, samim tim, dva, odnosno, tri nivoa znacenja Zodijaka. Prvi nivo pripada oglednoj astrologiji, najrasprostranjenijoj, primenjenoj i svetovnoj astrologiji koju uglavnom obrazlazemo i ucimo. Simbolika tog Zodijaka je opste poznata i nalazi se u delima poznatih starih autora koja govore o svetovnoj simbolici znakova. Drugi nivo je cisto kosmoloski i o tome nesto malo mozes naci i na mom blogu. Treci, najmanje poznat nivo zodijacke simbolike jeste hermeticki, inicijacijski nivo ezoterijskog Zodijaka koji je inverzivan u svojoj sustini u odnosu na nivo ogledne astrologije. O ovome cu drugom prilikom posebno govoriti, tema je veoma obimna i prosto ne znam odakle da pocnem. Ovaj nivo zodijacke simbolike delimicno je sadrzan u dekanima, egipatskom astroloskom nasledju koje je ogledna astrologija svela tek na ono sto danas nazivamo licima, najmanjim zodijackim dostojanstvima, a sto je, u ezoterijskoj astrologiji od daleko veceg i dubljeg znacaja. Dekani su egipatsko, lunarne kuce vavilonsko nasledje grcke astrologije i o tome drugom prilikom. Zakljucak za ovaj prvi osvrt glasio bi da su Vavilonci dali imena sazvezdjima Zodijaka i to postepeno kroz dug vremenski period kroz nedefinisanu inspiraciju kako bi oblikovali putanju nebeskih bozanstava. Tek kasnije u grckom istorijskom periodu Zodijak poprima vecu filozofsku i idejnu dubinu kroz tri nivoa: svetovni, kosmoloski i inicijacijksi (ezoterijski).

Sazvezdja kroz vavilnosku istoriju:

Sumerski i akadski period od 3200 do 2000. p.n.e

1.Bik ( Gu An Na, u prevodu pad ili izvan neba)
2.Lav (Ur Gu La, u prevodu lav)
3.Skorpija ( Gir Tab, skorpija)
4.Vodonosa ( Gu La, veliki bokal)
5.Ovan ( Hun Ga, zemljoradnik)
6. Koza (Riba. I danasnja slikovna predstava znaka Jarca ima riblje peraje na zadnjem delu) (Suhur Mas)

Period od 1530. do 1161. p.n.e

Pored gorepomenutih javlja se jos i sazvezdje Brazde (Device) i Strelca. 150 godina kasnije dobijamo i Blizance, Raka i Vagu, a oko 1150. p.n.e i prvi pomen Riba.

Sa Mul. Apin serijom izmedju 1000. i 700. p.n.e dobijamo pomen svih 12 sazvezdja odjednom.
astrološki tekstovi, izrada horoskopa, škola astrologije
www.tradicionalnaastrologija.com

*

Van mreže Nataša

  • *****
  • 1570
    • www.tradicionalnaastrologija.com
Re: Istorija Zodijaka
« Odgovor #1 poslato: Novembar 28, 2012, 10:17:16 pre podne »
Nazivi zvezdanih konstelacija nastali su, najverovatnije, inspiracijom prvih posmatraca neba proizaslom iz kvaliteta i intenziteta solarne snage u razlicitim pozicijama ekliptike. Licna inspiracija posmatraca artikulisala se kroz simbolicki, a ne bukvalni (vizuelni) dozivljaj i uvek u vezi sa Suncem i njegovim sjajem i toplotom. Tako su u pocetku prvih 6 znakova smatrani beneficnim jer ih Sunce okupira tokom prve, tople polovine godine u severnoj hemisferi gde je astrlologija i nastala. Drugih 6 znakova su, zbog smanjenog intenziteta Sunca i kraceg dana, smatrani meleficnim. U Persiji, recimo, tih 6 meseci mracnih znakova poistoveceni su sa 6000 godina mracnim ciklusom boga Ahrimana koji je u tom periodu dominirao na Ormuzdom, bogom dobrote i svetlosti. Klasican dualisticki pogleda na sviet koji se manifestuje na brojnim nivoima manifestacije. Noc i dan su osnovni kao i musko i zensko, dnevni i nocni, odnosno dobri i losi itd.

Dobra knjiga na ovu temu je "The Symbolical Language of Ancient Art and Mythology" od Ricarda Pejn Najta. Preporucujem je za citanje.
astrološki tekstovi, izrada horoskopa, škola astrologije
www.tradicionalnaastrologija.com